Figure reči ili tropi su stilske figure koje nastaju kada se promeni osnovno značenje reči.
Izraz trop, nastao od grčke reči tropos što znači okret ili obrat, veoma dobro označava karakter ovih stilskih figura koje obrtanjem pravog značenja daju novo značenje rečima.
Figure reči, u koje spadaju metafora, alegorija, epitet, eufemizam, metonimija, personifikacija, simbol i sinegdoha, su figure prenesenog značenja i slikovitog izražavanja kojima se korišćenjem nedoslovnog značenja reči stvaraju nove mogućnosti obogaćivanja jezika, kako u književnosti, tako i u svakodnevnom govoru.
U svakodnevnom govoru neki su izrazi toliko upotrebljavani da se više i ne doživljavaju kao preneseno značenje (na primer sijalično grlo, noga stola, jagodica prsta itd.).
U književnosti figure reči služe kao pesnički ukrasi koji od običnog, uobičajenog smisla reči stvaraju novo, lepše, očiglednije značenje i novi smisao.
Obzirom na karakter ovih jezičnih figura koje rečima i izrazima daju uvek novo, neočekivano značenje, možda ih je i najkomplikovanije raspoznati i tumačiti.
U figure reči ubrajaju se:
- metafora
- alegorija
- epitet
- eufemizam
- metonimija
- sinegdoha
- personifikacija
- simbol
Metafora
Metafora (grč. metafora = prenos) je stilska figura reči prenesenog značenja ili promena prvobitnog značenja reči u drugo, preneseno značenje na temelju zajedničkog obeležja odnosno sličnosti između dve stvari. Može se definirati i kao skraćeno poređenje, pritom se izostavlja poredbena reč (kao, poput, nalik) i ono što se poredi, a ističe ono čime se poredi.
Primer:
„Ceo svet je pozornica, a sve žene i muškarci su puki igrači: imaju svoje ulaze i izlaze; i jedan čovek u svoje vreme igra razne uloge.“ – Kako vam drago, Vilijam Šekspir
Više informacija o metafori >>
Alegorija
Alegorija (grč. allēgoreîn = slikovito govoriti) nastaje kada se metafora proteže kroz celu misao ili delo pa se može shvatiti kao proširena, odnosno produžena metafora. Ona se ostvaruje kada se celi niz stihova ili radnje prenese kao obaveštenje o nekome ili nečemu dok se zapravo misli na nešto sasvim drugo o čemu izravno u tekstu nema ni spomena.
Kratko prozno delo o životinjama basna je tipičan primer alegorije. Glavni su likovi životinje kojima se pridaju ljudske osobine, osećanja i opšti moral, što će reći da se neizravno govori o ljudima.
Jedan od poznatijih primera alegorije je roman Životinjska farma, Džordža Orvela.
Više informacija o alegoriji >>
Epitet
Epitet (grč. epíthetos = dodat, dometnut) je svaka reč koja se dodaje imenici kako bi je pobliže označila. Njime se pobliže ističu osobine onog predmeta ili općenito reči kojoj se dodaju kako bi se dobila jasna i potpunija predodžba onoga o čemu se govori.
Epiteti su najčešće ukrasni pridevi koji se dodaju imenici no mogu biti i prilozi koji stoje uz glagol.
Primer:
„Oko njih svici žiže nose
i popci raž tišine kose.
Bela lica
i bujne krune
kose, i plavi leptiri snova.“ – Pesnik i Mesec, Dobrica Erić
Više informacija o epitetima >>
Eufemizam
Eufemizam (grč. euphēmismós = blag govor) je stilska figura reči u kojoj se jedan izraz ili pojam zamenjuje nekim drugim, blažim izrazom da bi se nešto nedolično, neprijatno ili grubo reklo na lepši i ublaženiji način i tako ulazalo na nešto manje izravno ili neprijatno. To je figura suprotna hiperboli (figura misli kojom se uveličava).
Primer:
Premazan je svim bojama (misli se na prevaranta).
Više informacija o eufemizmu >>
Metonimija
Metonimija (grč. metônumia = promena imena) je stilska figura kod koje se preneseno značenje među pojmovima ostvaruje logičkom vezom, odnosno na stvarnom odnosu ili bliskosti (osobnoj, prostornoj ili vremenskoj). Ova stilska figura povezuje pojmove prema uzroku i posledici (na primer dići sidro znači krenuti).
Primer:
„Ne, nemoj mi prići
Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.“ – Strepnja, Desanka Maksimović
Sinegdoha
Sinegdoha (grč. synecdoche = zajedničko uzimanje) se smatra podvrstom metonimije, a označava zamenu jednog pojma sa drugim pojmom s kojim je u logičkoj svezi. Može se reći da je to figura deonog odnosa pošto se njome neka celina iskazuje delom te iste celine dok se deo celine također može iskazati celinom. Osim toga, jedninom se može iskazati množina ili obratno.
Primer iz pesme Razdrti psalam Miroslava Krleže u kojoj se spominje top, a misli se na ratna zbivanja: „Majke, vi bacate svoju djecu u čađavo ždrijelo topa, čađavo ždrijelo topa“.
Personifikacija
Stilska figura (lat. persona i facare = načiniti nešto ljudskim) kojom se životinjama, biljkama, neživim stvarima i pojavama pridaju ljudske osobine naziva se personifikacija. Kraće rečeno, personifikacija je davanje ljudskog lika nečemu neljudskom.
Mnogo je primera ove stilske figure iz književnosti i narodnih pesama, kao što je narodna pesma Dioba Jakšića, u kojoj mesec i zvezda Danica vode dijalog:
„Mjesec kara zvijezdu danicu:
„Đe si bila, zvijezdo danice?
Đe si bila, đe si dangubila?
Dangubila tri bijela dana?““
Simbol
Simbol (grč. symbolon = znak, oznaka, beleg) je stilska figura kojom se neki pojam zamenjuje drugim pojmom. Kada se nekom apstraktnom pojmu dodeli ime nekog konkretnog predmeta, nastaje simbol. Često se koriste u govoru, pismu i svim vidovima kulture.
Neki od poznatih simbola su: golubica (simbol mira), gavran (simbol nesreće), srp i čekić (savez seljaka i radnika), krst (verski simbol) itd.
U sledećoj pesmi, zvezda je simbol za nešto nedostižno, za želje i snove:
„Zlatno i plavo
Poslednja zvezda u duši
Poslednji beskraj u oku“ – Manasija, Vasko Popa
Ostavite odgovor