• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.rs

Pomoć kod pisanja lektira

  • Naslovna
  • Knjige
  • Lektire
  • Pesme
  • Narodne pesme
  • Biografije
  • Književnost
Priprema i konzerviranje hrane za zimnicu >>

Pesnik i mesec

Analiza lektire / Dobrica Erić

  • 1 Analiza dela
  • 2 Književni elementi
  • 3 Analiza pesme, citati
  • 4 Beleške o piscu

Pesnik i mesec obrađena lektira književnika Dobrice Erića. Lektira sadrži detaljnu analizu pesme, analizu dela, književne elemente i beleške o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.

Analiza dela

Pesma Dobrice Erića Pesnik i mesec za svoj osnovni motiv ima vezu između pesnika i meseca. I pesnik i mesec su usamljeni, oni se kroz deskriptivne slike u ovoj pesmi susreću u letnjoj noći. U ovom spoju pesnika, ljudskog bića sa jedne strane, i meseca kao nebeskog tela sa druge strane, ovaploćava se svojevrstan spoj nebeskog i zemaljskog.

Mesec u poeziji ima mnogo simbolike, ali, pozivajući se na onu osnovnu, on je pratilac i svedok celokupnog odvijanja života na zemlji, dok s druge strane, prisutan je na nebu i svedoči svim kosmičkim dešavanjima. Baš kao i pesnik, koji je poseban čovek, drugačiji od običnog, prosečnog čoveka, može da posmatra stvari u široj slici, a kroz svoj poetski dar dodirne i ona nedokučiva, nebeska prostranstva.

Pesma Pesnik i mesec obiluje stilskim figurama poput: epiteta, metafore, personifikacije i onomatopeje. Pesma se sastoji od šest strofa sa različitim brojem stihova što doprinosi, na neki način, dinamičnosti pesme, s obzirom na to da je ritam u svakoj strofi različit.

U pesmi Pesnik i mesec, susret pesnika i meseca se dešava onda kada se ovozemaljski dan završi, onda kada pesnik prestane da bude samo čovek, i počinje da kontemplira stvarnost kroz poetsku prizmu. Dobrica Erić o neraskidivoj vezi pesnika i meseca svedoči time što ih oslovljava da su to dva nežna brata.

Temu pesme možemo da pronađemo i u njenom naslovu, a to su pesnik i mesec. Zašto su mesec i pesnik tema? Zato što pesnik noću ne spava i sklon je sanjarenju, voli samoću, a mesec je isto noću budan i tajanstven je.

Književni elementi

Književni rod: lirika

Književna vrsta: misaono umetnička pesma

Mesto radnje: prirodno okruženje, brežuljak

Vreme radnje: letnja noć

Tema dela: osećajnost i usamljenost pesnika

Motivi:

  • Smena dana i noći, zvezdane ljuljaške (metafora) i žarkog ata, vreme kada se pesnik prepušta svojim osećanjima i sopstvenim mislima, vreme sumraka
  • Zvuk popaca i svetlosti svitaca narušavaju mir pesnika
  • Persinifikovanje prirode: breze, cveće, travke
  • Pesnik nazdravlja u slavu prirode i ljudi (njenih stanovnika)
  • Pesnik pod mirisom voća (drveće voćki) priča o svom viđenju sveta

Stilske figure i simboli:

  • Žarki at – simbol sunca, energije, volje, dana, svetla, snage, toplote
  • Mesec – simbol večitih želja i težnji, pesničke umetnosti, mističnosti, nedostupnosti, hladne svetlosti, senovitih predela u srcu pesnika, simbol nečeg nedostižnog
  • Zvezda sa prvim zracima – rađanje jutra, život, svetlost, dan, čovekova povezanost sa nebom
  • Bulka – simbol života, cvet, svetlosti, slobode, sunca

Metafora: nebesa (nebeski glasnici koji čuvaju zvezde), zvezdano nebo koje se menja, zvezdana ljuljka, čobani koji nose torbice zvezda i cvetovi

Personifikacija: princeze breze, trepće cveće, travke snene, svici nose žiže, noć zanjiše, dan sjaše

Analiza pesme, citati

Prva strofa sastavljena je od šest shihova, a u njoj nas pesnik uvodi u samu srž pesme gde nam govori nam o susretu meseca i pesnika.

„Dan kad sjaše
sa žednog ata
i noć zanjiše zvezdanu ljuljku,
pesnik i mesec,
dva nežna brata,
sretnu se negde na brežuljku.“

Koristi metaforu da nas upozna sa obeležjima noći, a posle metaforičnim izrazima objašnjava da se dva druga („nežna brata“) susreću negde na brežuljku.

Već u prvoj strofi susrećemo se se sa personifikacijom dana koji treba da sjaše sa žednog ata tj. konja i noći koja zanjiše zvezdanu ljuljku. Zvezdana ljuljka je metafora za noć i noćno nebo. Pesnik i mesec su povezani po svojim osobinama, kako ih doživljava pesnik, kao dva nežna brata, i tu dolazimo do još jedne personifikacije meseca koji se susreće sa pesnikom, kao čovek sa čovekom.

Između meseca i pesnika postoji povezanost, ali šta je to šta ih povezuje? Kako su se susreli baš na brežuljku? Zašto?

Odgovore odmah doznajemo – povezuje ih to što su i pesnik i mesec budni noću kad sve spava. Kad padne noć, mesec osvetljuje sve, pa čak i brežuljak koji se nalazi iznad kuća. Pesnik koji ne može da spava, opčinjen je prizorom meseca u koji zuri.

Druga strofa je sastavljena od dva stiha, takođe personifikuje svice, puna je epiteta i deskripcije mesta gde se susreću pesnik i mesec:

„Oko njih svici žiže nose
i popci raž tišine kose.
Bela lica
i bujne krune
kose, i plavi leptiri snova.“

Kroz obilje epiteta, pesnik nam dočarava letnju noć i čarobu igru prirode. Svici koji žiže nose, odnosno svetle, popci koji raž tišine kose, i plavi leptiri snova. Strofa obiluje metaforama i epitetima u nameri da čitaocu pred oči stavi jednu gotovu sliku čarobnog susreta.

U trećoj strofi susrećemo i ono karakteristično za Dobricu Erića, a to je čvrsta veza za selo. Čobani nose pune torbice zvezda i cvetova – baš čobanima za koje moderan svet smatra da su primitivni, Erić daje najvišu eleganciju i privilegiju veze sa prirodom. Personifuje travu i cveće, pa kod njega travke snene očice brišu i trepće cveće, a breze su predstavljene kao zaljubljene princese koje uzdišu. Dakle, prisutna je onomatopeja, kao stilska figura.

„To su čobani
što nose pune
torbice zvezda i cvetova.
Travke snene očice brišu
i trepće cveće; i uzdišu
zaljubljene princeze breze.“

U četvrtoj strofi pesnik je sasvim opčinjen noćnom lepotom prirode:

„Pesnik ubere
bulku iz trave,
a mesec zvezdu s nežnim zracima,
tada se kucnu
i nazdrave
polju i reci i šumarcima!“

Personifikuje se mesec koji bere zvezdu dok pesnik bere bulku iz trave i oni nazdravljaju zajedno lepoti prirode. Pesnik, u prirodi, nazdravlja mesecu jer sve to što tog trenutka vidi pesnik, koji nije uvek u letnjoj noći u prirodi, mesec to gleda od svog postanka. Pesnik i mesec se nazdravljanjem zapravo sjedinjavaju u svojoj očaranosti prirodom. Nazdravljaju kao dva velika princa prirode koji svojim veličanstvenim peharima proslavljaju pobedu lepote.

Sve ono što se tiče pesnika, tiče se i meseca, sve ono što zadivljuje pesnika, zadivljuje i mesec, pa otuda zajedno nazdravljaju našavši se jednakima u svojim interesovanjima, a tu dolazimo i do opravdanja zašto Erić pesnika i meseca naziva nežnom braćom. Oni su zaista braća, oboje su deo te prirode, oboje su od prirode potekli i oboje jednako uživaju u njoj.

Naposletku, u šestoj strofi dolazimo i do poente pesme i jedno osećanje, koje do tog momenta niko nije mogao naslutiti:

„Pa dugo jedan drugom
u voću
recituju svoju samoću…“

Oni su braća ne samo zato što su deo prirode kojom su opčinjeni, oni su nežni ne zato što se lepo ophode prema prirodi i što ih ona zadivljuje, oni su nežna braća zato što ih spaja jedno tužno i hladno osećanje – a to je samoća.

Mesec je sam na nebu od svoga postanja, pesnik je sam na zemlji, usamljen među ljudima koji često ne mogu da shvate teret njegovog pesničkog dara, a on opet, žali jer i drugi ne vide svet istim očima kao i on. No, Erić ipak ne dozvoljava da se pesma završi hladno i tužno, iako samoća ima takav predzna. Erić ne dozvoljava da pesnik i mesec jedan drugome jadikuju o samoći. Pesnik i mesec U VOĆU jedan drugom RECITUJU svoju samoću. Kao da je korišćenjem te odrednice u voću hteo da dokaže da ih samoća ne rastužuje već uživaju u njoj, i kao da je korišćenjem glagola recituju hteo da pokaže da je i mesec kao i pesnik, ljubitelj poezije.

Beleške o piscu

Dobrica Erić vrlo je značajan srpski književnik, pesnik, prozaik, dramski pisac i pisac za decu. Uz to, bio je i vrlo uticajan pisac tekstova za stripove. Rođen je 22. avgusta 1936. godine u mestu Donja Crnuća, pored Gornjeg Milanovca. Roditelji Miloš i Radmila bili su poljoprivrednici. Prve razrede osnovne škole završio je Vraćevšnici. Kasnije je radio u mnogim zanatima, ali ipak je najuticajniji ostao kao pisac.

Prva zbirka pesama objavljena mu je 1959. godine, pod naslovom „Svet u suncokretu“. Od tada je objavio 40 knjiga za decu, 23 zbirke pesama, pet knjiga lirske proze i pet pozorišnih drama. Njegov rad dio je školskih lektira, čitanki i antologija, a prevođene su i na mnoge svetske jezike. Erić je pisao i pesme koje se kasnije postale pevane pesme, a koje su izvodili poznati izvođači.

Njegove pesme uvelike su bile inspirisane krajem u kojem je odrastao i živio. Najčešći motivi o kojima je pisao bili su selo, livada, deca, tipovi ljudi koje je najbolje poznavao. Pisao je o prirodi, okolini, godišnjim dobima, ali i o samom pesništvu. Upravo zbog toga dobio je naziv seljaka-pesnika, čija dela zbog jednostavnosti i misli i stiha, mogu čiatati i oni najmlađi. Njegova poezija mogla je da približi selo, njihove običaje i način života, čak i onima koji na selu nisu odrasli.

Prvu antologiju „Orfej među šljivama“, objavio je 1963. godine s književnim kritičarem Dragišom Vitoševićem, a prvu samostalnu antologiju objavio je 1994. godine, pod nazivom „Da sabljama zemlju delimo“. Njegovim najuspešnijim delom smatra se knjiga „Razapeta zemlja“, objavljena 1999. godine, a koju čine uglavnom rodoljubive pesme.

60-ih godina, Erić je bio jedan od najznačajnijih pisaca scenarija za stripove, objavljivanih u časopisu „Dečje novine“. Njegovi poznati stripovi su „Nikad robom“ i „Blažo i Jelica“. Za svoja književna djela dobio je mnoge nagrade, među kojima su najznačajnije Goranov vijenac, nagrada Mlado pokoljenje, Oredn zasluga za narod, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Nagrada Vukove zadružbine i Nagrada Milan Rakić. 2012. godine Udruženje književnika Srbije predložilo ga je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, a 2013. godine je bio domaćin Dragačevskog sabora.

Neka djela Dobrice Jelića su: „Čudesni svitac„, „Ogrlica od grlica“, „Torta s pet spratova“, „Slavoj i sunce“, „Bašta sa sedam ruža“, „Čardak između četiri jabuke“, „Sunčeva verenica“, „Plava mesečina“ „Vilina dolina“, „Pusti puže rogove“, „Krunisanje“, „Plavi sanjar„, „Dečak sa zlatom lipe u kosi“ i mnoge druge.

Erić je umro 29. marta 2019. Godine u Beogradu, u 83. godini života te je sahranjen na seoskom groblju u rodnom mestu.

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top autori

Aleksandar Sergejevič Puškin Anton Pavlovič Čehov Biblija Braća Grim Branislav Nušić Branko Ćopić Desanka Maksimović Dušan Radović Đura Jakšić Grozdana Olujić Hans Kristijan Andersen Ivo Andrić Jovan Dučić Jovan Jovanović Zmaj Miloš Crnjanski Miodrag Pavlović Molijer Narodna pesma Narodna priča Šarl Pero Stevan Raičković Vasko Popa Vilijam Šekspir Vojislav Ilić Vuk Stefanović Karadžić
Spisak svih autora >>

Poslednje objave

Bajka o caru Saltanu

Mali konjanik

Bajka o mrtvoj kenginji i sedam delija

Ala je lep ovaj svet

Pačija škola

Bajka o ribaru i ribici

Kandid ili Optimizam

Tri patuljka

Zlatokosa

Srećni princ

Informacije

  • O nama
  • Impresum
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja

Korisno

  • Analize pesama
  • Analize narodnih pesama
  • Biografije književnika
  • Digitalne knjige
  • Književni pojmovi
  • Naručite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pesme

Mreža portala

  • Bajke.rs
  • Molitva.rs
  • Poezija.info
  • Poznati.info

Copyright © 2015.–2025. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija