Nečista krv obrađena lektira književnika Borisava Stankovića. Lektira sadrži detaljan prepričani sadržaj, analizu dela, književne elemente, analizu likova i beleške o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno delo Nečista krv >>
Analiza dela
Roman Nečista krv jedno je od najboljih dela pisca Borisava Stankovića, koji važi za najboljeg predstavnika srpskog realizma. Roman je objavljen 1910. godine, a radnja se odvija u Stankovićevom rodnom Vranju za njegovog života – krajem 19. i početkom 20. veka.
Vranje se tokom godina menjalo u društvenom i ekonomskom pogledu, a sve zbog političkih promena. Naime, južna Srbija je oslobođena 1876. godine.
Radnja romana se vrti oko prelepe devojke Sofke, jedinice u nekada bogatoj porodici koja je danas, svakim danom, sve siromašnija. Iako na prvi pogled roman možemo da svrstamo u „roman karaktera“, pošto su prikazane društvene promene tog vremena u Vranju, Nečista krv se svakako klasifikuje kao društveni roman.
Pisac nastavlja realističku tradiciju, pa većina karakteristika romana pripada realizmu (narator, psihološka i socijalna motivacija likova, linearni tok radnje, kritika društva, realni opisi), mada uočavamo i neke modernističke crte. Međutim, ne možemo reći da se delo ne dotiče samo savremenosti, već u potpunosti usvaja neke od postupaka tog perioda – a jasno je, na primer, kako pripoveda kroz Sofkin lik i tako radi celovitu analizu lika.
Što se tiče regionalne pripadnosti pisca, ona se manifestuje kroz njegov izbor rodnog Vranja za mesto radnje i upotrebu srpskog jezika uz brojne turcizme koji su za to mesto prepoznatljivi. Ovaj roman je nastao kao hronika grada, ali je prerastao i u psihološki roman zasnovan na opisima likova. Postignut je sklad između psihološke i sociološke motivacije. Prikazana je istorija dve porodice različitih staleža, bogatih i siromašnih, i sukob mladih i starih.
Svojom pojavom 1910. godine, roman Nečista krv predstavlja prekretnicu u razvoju srpskog romana jer je bio zanimljiv i originalan u pogledu tema koje obrađuje i regionu koji unosi u književnost, živim i dinamičnim likovima složenoj psihologiji, itd.
Video lektira
Književni elementi
Književni rod: epika
Književni rod: roman
Vreme radnje: kraj 19. i početak 20. veka.
Mesto radnje: Vranje
Tema: položaj žene u srpskoj patrijarhalnoj porodici u 19. veku
Ideja: autor je želeo da prikaže stvarno stanje društva u to vreme, kao i da istakne činjenicu da potomci stradaju zbog greha svojih roditelja ili predaka
Prepričano delo
Svi su znali za Sofkinu porodicu u Vranju. Svi su se osećali kao da su oduvek bili tu. Živeli su u velikoj kamenoj kući koju niko nije mogao da se seti ko ju je od Sofkinih predaka sagradio. Sofkina porodica je oduvek bila veoma cenjena i bogata. Sofkinov pradeda hadži-Trifun je posle svog prvog hadžiluka pokazao svoje bogatstvo da ga svi vide. Napravio je kapiju i podigao sprat u kući i generalno uredio dom da bi izgledao skupo. Hadži-Trifuna su se plašili svi, i porodica i rođaci. Kasno je dobio sina, koji mu je bio jedino dete. Nikada se nisu slagali i tako je ostalo sve do njegove smrti. Posle njegove smrti, život u kući bio je lep, a živelo se u raskoši i bogatstvu. Porodici ništa nije nedostajalo.
Sofka je upoznata sa porodičnim pričama. Tako je znala onu o prababi Coni. Nakon što je prababa ostala udovica, njeno ponašanje je postalo neprikladno. Naime, počela je da se ponaša kao muškarac. Zaljubila se u seoskog učitelja i zatrudnela s njim. Ne mogavši da podnese sramotu, oduzela je sebi život. Nadalje, Sofka je bila upoznata i sa pričom o Kavarolovom pretku, koga je žena prevarila sa maloumnim bratom. Kavarola ju je zbog toga godinama kažnjavao. Dovodio je kući mnoge javne žene koje je morala da čuva i služi.
Sofkini deda i baba su se venčali iz ljubavi i tako su dobili Sofkinog oca Mitu kome su omogućili sve šta su mogli. Poslali su ga u školu i na putovanja, pa je proputovao i video mnoge zemlje, ali, njih dvoje su za to vreme štedeli i živeli sami na selu. Brigu o imanju dale su sluge Toni, a o kući sluškinji Magdi. Nakon što se Mita vratio iz škole i putovanja, postao je pravi „efendija“. Iako je bio pravi džentlmen, bio je otuđen od svih. Oženio se lepom i siromašnom devojkom Todorom, ali kako je vreme odmicalo, Todora je postajala sve lepša i lepša. Imali su jedno dete – Sofku. Miti je brzo dosadio porodični život i želeo je da putuje. Ubrzo je u društvu begova otišao u Tursku i retko se vraćao u Vranje i posećivao svoju porodicu.
Sofka je izrasla u lepu devojku. Znala je da joj nijedan mladić iz mesta nije ravan, pa je često bila usamljena. Tada je mnogo razmišljala i maštala, prepuštajući se razvratnim mislima. Zamišljala je svog idealnog muškarca, njihovu prvu bračnu noć i sebe kako gori od strasti. Nešto pre katoličkog Uskrsa, neočekivano je stigao glasnik njegovog oca. Iako su živele skromno i siromašno, Todora se pobrinula da kuća i porodica zablistaju za Uskrs. Tako su svi imali utisak da i dalje žive u bogatstvu.
Ubrzo, jedne noći, stigao je otac, ali je još brže, sledećeg jutra, otišao. Ovog puta majka ga nije ispratila, kao što je to uvek radila. Sutradan se vratio sa strancem. Stigli su glasno, uz pesmu. Sofka je tada pomislila da je njen otac uspeo da proda kuću. Pomenuti stranac bio je kupac, a majka tužna jer će morati da se preseli u Tursku.
Ubrzo je majka rekla Sofki da je verena. Sofka je bila u šoku. Odveli su je kod tetke i ostavili zaključanu u sobi. Sofka je uživala u samoći. Bila je ljuta na sebe što nije predvidela situaciju. Bila je ljuta i na svoju porodicu jer je nisu pitali da li pristaje da se uda. Tek uveče je saznala detalje o svom vereniku, iz priča svojih tetaka. Naime, gazda Marko se nedavno doselio iz Turske. Bio je bogat čovek i posedovao hanove u Turskoj. Sofka je trebalo da se uda za njegovog sina, dvanaestogodišnjeg Tomču.
Kad je Sofka sve ovo čula, otišla je kod oca. Njihov razgovor je bio veoma kratak. Sofka mu je rekla da se stidi i da ne može da ide za takvog. Ali otac je rekao da se i on stidi. Tada je Sofka shvatila da njen otac nema izbora. Pojelo ih je siromaštvo. Haljine njenog oca bile su pocepane i sve što je radio, radio je za svoju porodicu. U tom momentu, Sofka je shvatila da od nje zavisi sudbina njene porodice, pa je odlučila da se žrtvuje. Sutradan je pristala na zahtev za udaju.
Ubrzo se proširila vest o Sofkinoj skoroj udaji. Gazda Marko je Sofku bogato darivao pažnjom, novcem i nakitom. Nakon što je veridba proslavljena u Mitovoj kući, gazda Marko je požurio da istu proslavu organizuje i u svojoj, ali njegova kuća se nije mogla porediti sa efendi-Mitinom. Bila je na ivici grada, a kapija je već bila drvena i u raspadu. Sagrađena je samo jedna soba i tu je spavao gazda Marko. Markova žena bila je seljanka, navikla na skroman život. Tako se i ponašala, bez obzira što su bili bogati.
Nakon što se pronela vest o Sofkinoj veridbi, još dalje se proširila vest o gazdi Marku, odnosno da se pobratimio sa Turčinom u Turskoj koji nije imao dece, ali je usvojio dečaka. Posinak je često boravio u kući gazde Marka. Kada je Markova sestra zatrudnela, njihova veza je brzo postala poznata. Marko je ubio mladića da bi vratio čast porodici, a sestru je poslao u manastir. Živeo je u strahu od Turčina sa kojim se sprijateljio jer se zakleo da će mu se osvetiti, a posle toga je odlučio da se sa porodicom preseli u Vranje.
Sofka je ipak bila hrabra u odluci da se uda. Ali, dan pre venčanja, na kupalištu, kada je videla mlade, srećne devojke kako se zadirkuju i vesele, Sofku su obuzela osećanja, počela je da plače i jeca kao nikada u životu. Znala je da je ovo kraj za nju i kraj njene slobode. Iako nikada ranije nikoga nije volela, nadala se tome da će naći savršenog muškarca za sebe. A sada je sve to nestalo. Sutradan je bila svadba i slavlje je trajalo danima. Rodbina se okupila u Sofkinoj kući dok je bila na kupalištu. Žene su spremale večeru, a već i same pripreme bile su veliko slavlje. Igrale su i sve redom bile neozbiljne. A igrale su i Todora i Sofka. Sofka je kradomice potiskivala strahove rakijom.
Marko je sa porodicom stigao oko ponoći. Iako ih je Sofkina porodica lepo dočekala, držali su se malo po strani. Marko je ponovo hteo da daruje Sofku, ali mu je ona dala do znanja da je već uradio i dao dovoljno. Parada je ujutru krenula ka crkvi. Sofka je izgledala prelepo u skupoj venčanici. Za vreme venčanja mladoženjina ruka joj je izmicala i uplašila se da im se ruke ne razdvoje, pa je dala Marku znak da požuri.
Sofku je svekrva lepo primila, a Marko joj je pred noge stavio kofere s novcem, govoreći joj da je sve njeno. Sluga Arsa je pomagao svojim gospodarima da dvore svoju snaju. Niko nije smeo da je uznemirava. Dok je sva Markova rodbina slavila svadbu u dvorištu, svaki čas su provirivali kroz prozore i vrata da vide lepu ćerku gospodara. Za to vreme, Sofku je u kući služio Sofkin najmlađi rođak. Sofki je ubrzo dosadila samoća i sve je više posmatrala ljude i zvukove koji su dopirali iz dvorišta. Izašla je napolju da im se pridruži, iako se gazda Marko protivio, misleći da takve stvari nisu za nju. Sofka je osvojila njihova srca svojom lepotom i prihvatanjem seljaka kao sebi ravnih, zbog čega su oni bili veoma srećni. Tada je gazda Marko bio posebno ponosan na svoju snaju. U želji da mu još više ugodi, Sofka je počela da ga ubeđuje da ih sve voli, ali da njega voli najviše. U tom momentu se onesvestila. Obuzela su je neka čudna osećanja koja nikad pre nije osetila.
Proslava se nastavila i trećeg dana. Iako muzičari više nisu mogli da sviraju, Marko im nije dozvolio da stanu. Bilo je vreme da mladenci idu zajedno u krevet, ali je Marko prigovorio jer je osećao nešto jače prema Sofki. Svemu tome doprinela je i rakija koju je Marko pio u velikim količinama. Proklinjao je sve, selo, ženu, sina za koga se pitao da li mu je on zapravo brat. Sofka je znala šta sve to znači. Marko je vikao na seljane da zna da svi to rade i da žene koje žele za sebe uzimaju za snaje. Markova žena je pokušala da ga smiri, ali nije uspela. Udario ju je i pobegao. Arsa je pokušao da osedla konja, a Marko je za to vreme izvadio nož da ga ubode u grudi. Međutim, odustao od namere i zajahao svog omiljenog konja. Nož mu se zabio u prepone.
Sofku je sve ovo jako potreslo i bila je veoma potresena. Dobila je temperaturu i narednih nekoliko dana je provela u krevetu. Ubrzo posle toga stigla je vest iz Turske da je Marko tamo ubijen i sa tim se sve smirilo. Sve brige oko kuće svekrva je prepustila Sofki, a Sofka je srećno preuredila seljačku kuću. Pobrinula se da ima toplinu. Tomča je sa godinama izrastao u lepog muškarca i zavoleo Sofku, slušao ju je i poštovao u svemu. I Sofka ga je sada volela, uživala u njegovoj lepoti, snazi i mladosti.
Jedne nedelje njen otac se pojavio u Sofkinoj novoj kući. Iako su ga toplo dočekali, otvoreno je rekao da je došao da traži novac. Tomči nije bilo jasno kakve novce traži, što je još više razbesnelo efendi-Mitu. Rekao mu je da mu je Marko obećao novac za ćerku Sofku jer ga inače ne bi dao budalama poput njih. Sofka je sve vreme stajala po strani. Tomča je za to vreme uzeo nekoliko vreća novca koje su stajale sa strane i bacio ih pred efendi-Mitu.
Tomča je ubrzo otišao u Tursku i dugo ga nije bilo. Efendi-Mita mu je naložio da se vrati Sofki ili će je vratiti nazad, a Tomča mu je odgovorio besnom kletvom. Efendi-Mita je poludeo i poslao po ćerku, ali Sofka nije htela da se vrati kući. Prekinula je sve veze između sebe i oca.
Tomča se ubrzo vratio iz Turske i u pijanom stanju pretukao Sofku koja je sve to izdržala da bi nastavila zajednički život. Čak je i svekrva nagovarala Sofku da napusti muža, ali Sofka se nije dala nagovoriti. Videvši sve to, svekrvi je bilo sve gore, od bola koje je osećala zbog svega obolela je, pa je na kraju umrla. Sofka se napila, a po selu se pričalo da je posle Tomčinog odlaska pozvala sluge u svoj krevet.
I tako se vremenom i ova porodica raspala. Sofku to nije nimalo iznenadilo. I, iako je prizivala smrt, deca su počela da se rađaju. Pitala se da li će jednog dana njena praunuka krenuti njenim stopama i završiti ovako nesrećna. Nečista krv propada lakim koracima, možda ne naglo, ali sigurno. Svi oni koji su nekada bili važni sada su beznačajni.
Analiza likova
Likovi: Sofka, efendi-Mita, Todora, gazda Marko i njega žena, Tomča, sluge, seljaci…
Sofka – glavna junakinja i osoba kroz koju protiču novac, moral i želje. Priroda joj je dala izuzetnu lepotu, ali je bila i pametna i ponosna. Iako je bila hladne glave, bila je dobra duša. Znala je za sudbinu svoje porodice i već u mladim danima slutila je da će njena sudbina biti posebna kao i sudbina svih njenih predaka.
Bila je drugačija od svojih vršnjaka i nije im zavidela. Znala je da neće moći lako da nađe muža koji bi joj bio ravan, pa je dane provodila maštajući. Mučili su je snovi koji raspiruju strasti, a ona ne može da ih zadovolji. Iz tih razloga se sve više posvećivala domaćinstvu i pomagala majci da lakše preživi svakodnevni život. Otac joj je često bio odsutan, pa su ona i majka teško živele. Ipak, odlučila je da podrži majku u lažima koje su opravdavale očevo odsustvo.
Kada je njen otac konačno stigao kući, odlučio je da je proda seljaku koji je dao najbolju ponudu za nju. Bila je veoma uvređena zbog toga jer joj ništa nije rekao, ali je odlučila da prihvati ulogu kojom je postala spasitelj porodice. Odlučila je da i ovoga puta bude veća nego inače – prihvatila je brak i prilagodila se životu u seoskoj sredini. Bila je spremna na sve da usreći oca.
Prihvatila je gazdu Marka kao nešto što mora. Dopala joj se njegova pažnja, ali i pokloni. U njemu je videla brižnog budućeg oca. Ali, vremenom se rodila prisnost koju niko od njih dvoje nije primetio. Dok nije bilo prekasno. Na proslavi je postala svesna svoje naklonosti prema njemu, kao žena prema muškarcu. Ali znala je da je to protiv morala, pa se povukla, iako je osećala veliku erotsku želju prema njemu. Nakon što je Marko umro, posvetila se porodici, ali i suprugu u kome je konačno mogla da uživa.
Uživala je u maštanju o budućnosti. Ali opet, novac i moral se probijaju kroz nju. Osećala se dužnom prema ocu, pa nije mogla da ga otera kada je došao po novac za nju. Na kraju je prihvatila svoju sudbinu, pomirila se sa njom i više nije marila ni za šta – ni za novac, ni za ljubav, ni za društvo, ni za porodicu.
Efendi-Mita – rođen je kao veliki gospodar, ali vremenom je bogatstvo nestalo, a on nije navikao da živi u siromaštvu. Navikao je na lagodan život i da upravlja životima drugih ljudi. Suprugu Todoru i ćerku Sofku smatrao je svojom imovinom i bilo je normalno da upravlja njihovim životima. Uživao je u njihovom društvu kada je bio raspoložen, ali ih je zanemarivao i zaboravljao kada su mu smetale. Mislio je i da može da raspolaže sa njima kada hoće. Nije mu smetalo da proda ćerku, sve za novac. Takođe, nije birao, samo ga je zanimalo da je proda onome ko ponudi više novca. Veoma je uznemiren zbog siromaštva koje mu je pretilo.
Često je pribegavao alkoholu, upravo iz razloga da bi što lakše podneo celu situaciju. Bio je ljubazan prema Marku i tretirao ga je kao sebi ravnog. Ali iznutra ga je izjedalo to što je morao da se druži sa seljakom, a sve zbog novca koji mu je falio. Nije voleo da svoje ime povezuje sa imenom seljaka. Svoju ćerku je dva puta gurnuo u propast. Kada ju je dao svom gazdi Marku za snaju i kada je od njenog muža Tomče tražio novac za nju. Gledao je seljake odozgo, a u stvari je bio niži od njih jer ih je vređao i smatrao da su manje vredni od njega, a sa druge strane tražio je novac od njih jer nije imao za život.
Gazda Marko – seljak naviknut na siromašan život, ali se zbog svojih sposobnosti, hrabrosti i snage obogatio. Imao je veliku porodicu i sva odgovornost za to bila je na njemu. Zbog njegove odluke svi su se preselili iz Turske u njegovu kuću. Želi da im obezbedi lep život u novoj sredini, ali i ugled, pa je želeo da svog sina veže za uglednu porodicu oženivši ga ćerkom gospodara. Ta ćerka je bila lepa Sofka.
Želeo je da svojoj budućoj snaji omogući što lagodniji život kako bi mogla da izdrži seljački život, pa joj je davao poklone. Bio je ponosan na njenu lepotu, poreklo i stav, veoma ju je cenio, pitao je za mišljenje i želeo je da joj u svemu ugodi.
Na venčanju sina i Sofke, zbog rakije i celokupne situacije, postao je svestan koliko je fasciniran Sofkom i koliko je voli, ali nije mogao da je ima. U selu je bio običaj da svekar prvu bračnu noć provede sa snajom, ali je bio svestan da bi takav običaj mogao da izazove zgražanje meštana. Razdirala ga je želja za Sofkom i blagostanjem njegove porodice, pa je odlučio da pobegne iz grada gde je na kraju i umro.
Beleške o piscu
Borisav „Bora“ Stanković je bio ugledni srpski pisac i romansijer sa prelaza iz 19. u 20. vek. Rođen je 31. marta 1876. godine u Vranju gde je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1902. završio je Pravni fakultet u Beogradu i oženio se.
Nakon toga proveo je godinu dana u Parizu, a od 1904. godine radi kao carinik. Radio je i kao poreznik, kao kontrolor trošarine u Bajlonijevoj pivari i kao činovnik Crkvenog odeljenja Ministarstva prosvete.
Tokom rata 1915. godine odlazi iz Beograda, najpre u Niš, a zatim u Crnu Goru, gde je zarobljen u Podgorici. Austrijanci su ga poslali u Derventu, odakle je vraćen kući u Beograd.
Umro je 22. oktobra 1927. godine u Beogradu.
Kao pisac, Stanković je najizraženiji u modernom vremenu jer je pisao složene narativne strukture. Njegova najpoznatija dela su pripovetke „Nečista krv“ i „Koštana„. Pored toga, napisao je pripovetke „Naš Božić„, „Uvela ruža“ i „U noći„.
Autor: M.L.
Ostavite odgovor