Pesma "Biserne oči" peva o devojci sa bisernim očima koja je svojom lepotom očarala pesnika, gospođici Milošević. U svojim uspomenama "Sećanje koje vida" Sima Pandurović je napisao da je stihove ove pesme posvetio devojci gracioznoj, ozbiljnoj, elegantnoj, koju je kasnije i oženio. Iako peva o bisernim očima u njegovoj poeziji srećemo skoro uvek prisutan pesimizam nad … [više]
Sima Pandurović
Sima Pandurović poznati je srpski pesnik i dramatičar, najpoznatiji po svojoj pesimističkoj poeziji iz doba modernizma. Rođen je 1884. godine u Beogradu. Pohađao je Drugu mušku gimnaziju, nakon čega je upisao i diplomirao Filozofske studije u Beogradu. Nakon diplome radio je u Valjevskoj gimnaziji kao profesor. U to vreme se i oženio te dobio dvoje dece.
1910. godine Pandurović je počeo da radi kao profesor u tada novootvorenoj Četvrtoj muškoj gimnaziji u Beogradu. Kada je počeo Prvi svetski rat i sam je u njemu učestvovao, ali se onda razbolio, nakon čega je bio pušten kući. Do završetka rata proveo je u Nedžiru, gde je poslan nakon uhićenja zbog govora održanog 1917. godine u Valjevu.
Pandurović je još za vreme školovanja počeo da piše pesme. Rano je počeo i da uređuje i izdaje časopise. Kao student je s istomišljenicima osnovao časopis "Polet" i uređivao list "Književna nedelja". S Velimirom Živojinovićem je nakon Prvog svetskog rata uređivao časopis "Misao".
Hapšen je bio i za vreme Drugog svetskog rata, između ostalog i zbog nekih tekstova koje je objavio za vreme okupacije, pa je na Sudu časti osuđen na pet godina gubitka nacionalne časti.
1908. godine Pandurović je izdao svoju najznačajniju zbirku pesama "Posmrtne počasti", zbog koje je postao omiljeni pesnik među mladima i jedan od poznate trojice "pesimističkih pesnika", uz Disa i Rakića. Osim ove zbirke, objavio je i zbirku pesama "Okovani stihovi", koja je kasnije nadopunjena i izdana pod imenom "Stihovi". Zbirka je sadržavala 109 pesama, a svih ostalih pesama, koje nisu ušle u zbirku, Pandurović se odrekao.
Pandurović je pisao i drame, među kojima je najpoznatija drama "Na zgarištu", izvedena 1910. godine u Narodnom pozorištu u Beogradu. Osim toga, Pandurović je pisao i književne kritike te knjige iz estetike. Među njima su najpoznatije zbirke "Ogledi iz estetike" i "Razgovori o književnosti". Pandurović se bavio i prevođenjem, pa je sa Živojinom Simićem preveo Molijerovog "Tartifa" te Šekspirovog "Hamleta", "Ričarda III", "Henrija IV", "Kralja Lira", i "Makbeta".
Sima Pandurović umro je 1960. godine u Beogradu.
Svetkovina
Sima Pandurović bio je, uz Milana Rakića i Vladislava Petkovića Disa, još jedan srpski "pesnik pesimizma", koji je svoje pesme počeo da objavljuje početkom 20. veka. Pandurović je bio simbolist, koji je svoje uzore pronalazio u Bodleru i Edgaru Alanu Pou. Bio je takođe i intelektualac, pa je takva bila i njegova lirika. Poezija mu je bila filozofska, ali i jako … [više]
Rodna gruda
Sima Pandurović bio je, uz Milana Rakića i Vladislava Petkovića Disa, još jedan srpski "pesnik pesimizma", koji je svoje pesme počeo da objavljuje početkom 20. veka. Pandurović je bio simbolist, koji je svoje uzore pronalazio u Bodleru i Edgaru Alanu Pou. Bio je takođe i intelektualac, pa je takva bila i njegova lirika. Poezija mu je bila filozofska, ali i jako … [više]