• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.rs

Pomoć kod pisanja lektira

  • Naslovna
  • Knjige
  • Lektire
  • Pesme
  • Narodne pesme
  • Biografije
  • Književnost
Priprema i konzerviranje hrane za zimnicu >>

Plavi sanjar

Analiza lektire / Dobrica Erić

Dobrica Erdić poznati je srpski književnik za decu. Pisao je dečje pesme, priče i igrokaze, a među poznatijim zbirkama pesama mu je zbirka „Plava mesečina“, u kojoj su mnoge njegove poznate pesme. Među njima su i „Plavi sanjar“, „Blago tebi, blago meni“, „Ekološka azbuka“, „Lija“, „Olovni vojnici“ i mnoge druge. Za svoje književno stvaralaštvo, a pogotovo dečju poeziju, osvojio je mnoge nagrade, među kojima je i Goranov vijenac, nagrada Mlado pokolenje, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Nagrada Vukove zadružbine i mnoge druge.

U svojim pesmama Erdić piše o mnogim stvarima koje bi mogle da zanimaju decu. Piše o životinjama, prirodi, ekologiji, selu, o deci samoj i đacima, njihovim porodicama i svemu ostalom što se uklapa u dečji život. Ali ne staje na tome. Ovaj autor voli da piše i o pesmama samim, o pesnicima, umetnosti, o onome lepom na ovome svetu što nije uvek vidljivo. Govori o ljudskim osobinama, njihovim težnjama, strahovima i sudbinama, ali opet sve primereno najmlađim čitaocima. Erić im pokazuje pravu bit poezije, koja ne mora uvek da bude samo brojalica i nizanje lepih pesničkih slika. Njegova poezije ima i duboke, slojevite pouke, koju deci treba malo pobliže pojasniti. Tako se pripremaju na poeziju koju će da čitaju jednom kada porastu, Evdić im daje naznake kakva će ona da bude. U deci budi želju ne samo za lepom reći, nego i za dubokom idejom.

Možda neke delove ove poezije mala deca neće moći da razume, jer autor im ne podilazi, već  im postavlja izazove. Za sve nepoznate reči s kojima se susretnu, deca da mogu pitaju učitelje i roditelje te tako imaju mogućnost da šire i svoj vokabular i znanje. Erdić decu smatra pametnom, zato su i njegove pesme pametne. Uglavnom imaju veliki broj stihova i strofa, odnosno dovoljno prostora da autor u njima iznese sve svoje misli. Kako bi pesme deci bile i zanimljivije i lako pamtljive u većini nailazimo na rimu, sličnu dužinu stihova i ostale elemente koju pesmu čine ritmičnom. Po ovome je jasno da je autor, unatoč svemu, pri pisanju ovih pesama, na pameti imao prvenstveno decu i njihovu dobrobit. Ovaj veliki dečji pesnik sa zaslugom nosi titulu jednog od najvećih dečjih autora u Srbiji.

Plavi sanjar – analiza pesme

Plavi sanjar poznata je pesma Dobrice Erića namenjena deci i mladim čitaocima, ali jednako zanimljiva može da bude i odraslima. Pesma ima petnaest strofa, s time da se izmenjuje jedna katrena i jedan distih. Poslednja, petnaesta strofa jedini je katren koji ide nakon katrena i čini se da je napisan kao zaključak pesme i to celi velikim slovima. Smatramo da je to tako kako bi se naglasila njegova ideja. Poslednja strofa time je pomalo izdvojena od ostatka pesme. Stihovi u strofama su deveterci ili deseterci, dakle vrlo slične duljine. Kroz celu pesmu, u svim strofama ima rime, i ona je u nekim stihovima parna, u nekima obgrljena, a u nekima unakrsna. Ipak, ritam pesme poprilično je ustaljen , unatoč takvoj rimi, jer je duljina stihova slična i u celoj pesmi zapravo vlada ritmički red.

Pesma započinje distihom koji zvuči kao nekakav uvod u pesmu. Lirski subjekat, odnosno autor, obraća se čitaocu i kaže:

Dozvolite mi da vam predstavim
sanjara sa snovima plavim.

Već ovde vidimo da će motiv plavih snova, odnosno plavog sanjara, biti centralni, što je naveo i sam naslov pesme. Plavi sanjar metafora je za pesnika, odnosno umetnika, kojem je biti sanjar u prirodi, zbog čega i može da se bavi pisanjem stihova. Pesnik mora da drugačije gleda na svet, kako bi mogao da ga zanimljivo prenosi u svojim pesmama. Upravo o toma autor govori svojoj drugoj strofi. Za pesnika kaže da uvek nešto „prede i plete“, ali ono najvažnije – da je pesnik uvek dete, iako spolja izgleda kao normalan, odrastao čovek. Odlika deteta svakako je odlika sanjara i pesnika. Ovime autor približava pesnika deci i govori im da je taj odrastao čovek sličan njima i mogu se s njime poistovetiti.

U drugoj i trećoj strofi autor govori kako se pesnik-dete ponekad čudi drugim ljudima, baš kao što to rade deca. Pesnik gleda svet „…kroz perce / pauna i kroz frulu od zove“. Ova metafora govori da pesnik uvek gleda na svet šarenim očima, na zanimljiv način, ne vidi samo sivilo i ono oku vidljivo, nego i šarenilo, vidljivo srce. I u malim stvarima vidi ljepote, što vidimo u stihovima:

Njemu je kap rose – jezerce
po kome najlepše lađice plove.

Roj svitaca i buket cveća –
to je za njega najveća sreća!

Autor objašnjava i zašto je pesnik uvek srećan – to je zato jer i u tuzi i patnji može da piše, što ga onda čini srećnim. Dok piše, vraća se u detinjstvo kada je sve bilo lepo kao u proleće. Upravo je patnja nekada inspiracija pesniku, pa on iz nje izvlači najbolje. Motive za svoje pesme pronalazi svuge, pa tako i u slavuju, kako nam govori u sedmoj strofi. A u osmoj objašnjava kako pesnik luta svetom kao da nešto traži, iako ništa nije izgubio. Pesnik u svemu traži istinu i smisao, što bi trebali činiti svi ljudi. Osim toga, traži i „rime i metafore“, što je zapravo metaforični izraz za njegovo nastojanje da vredno spomena pretvori u neki lepi, poetični stih.

Metafore vidimo i u ostalim stihovima. Autor spominje kako pesnik

…voli, to nisam reko,
kćer jedne tihe sunčeve bašte,
koja boravi negde daleko
u predelima njegove mašte.

A onda:

ZBOG NjE ON, DECO, SVAKOG
DANA OSEDLA BELOG KRILATOG ATA,
I ZBOG NJE JE TAJ SIN ROSNIH POLJANA
IZUČIO BEZBROJ ZANATA!

Ova poslednja strofa pojašnjava samu bit pesništva. U strofi pre se pesnikova zanesenost samom poezijom metaforički prikazuje kao zaljubljenost, personifikovana kao „kćer sunčeve bašte“, odnosno otelovljena u oblik žene. Upravo ta zanesenost pesnika tera da piše dalje, što je metaforički izrečeno stihovima koji govore o sedlanju belog, krilatog ata. Pesma je puna metafora i simbola, ali njeno tumačenje vrlo je jednostavno i deca bi lako mogla da ih dešifruju. Upravo zbog njih, ona je vrlo lirična, prepuna lepih pesničkih slika koje će shvatiti i prepoznati ljudi svih generacija.

Beleška o autoru

Dobrica Erić vrlo je značajan srpski književnik, pesnik, prozaik, dramski pisac i pisac za decu. Uz to, bio je i vrlo uticajan pisac tekstova za stripove. Rođen je 1936. godine u mestu Donja Crnuća, pored Gornjeg Milanovca. Roditelji Miloš i Radmila bili su poljoprivrednici. Prve razrede osnovne škole završio je Vraćevšnici. Kasnije je radio u mnogim zanatima, ali ipak je najuticajniji ostao kao pisac.

Prva zbirka pesama objavljena mu je 1959. godine, pod naslovom „Svet u suncokretu“. Od tada je objavio 40 knjiga za decu, 23 zbirke pesama, pet knjiga lirske proze i pet pozorišnih drama. Njegov rad dio je školskih lektira, čitanki i antologija, a prevođene su i na mnoge svetske jezike. Erić je pisao i pesme koju se kasnije postale pevane pesme, a koje su izvodili poznati izvođači.

Njegove pesme uvelike su bile inspirisane krajem u kojem je odrastao i živio. Najčešći motivi o kojima je pisao bili su selo, livada, deca, tipovi ljudi koje je najbolje poznavao. Pisao je o prirodi, okolini, godišnjim dobima, ali i o samom pesništvu. Upravo zbog toga dobio je naziv seljaka-pesnika, čija dela zbog jednostavnosti i misli i stiha, mogu čiatati i oni najmlađi. Njegova poezija mogla je da približi selo, njihove običaje i način života, čak i onima koji na selu nisu odrasli.

Prvu antologiju, Orfej među šljivama, objavio je 1963. godine s književnim kritičarem Dragišom Vitoševićem, a prvu samostalnu antologiju objavio je 1994. godine, pod nazivom „Da sabljama zemlju delimo“. Njegovim najuspešnijim delom smatra se knjiga „Razapeta zemlja“, objavljena 1999. godine, a koju čine uglavnom rodoljubive pesme.

60-ih godina, Erić je bio jedan od najznačajnijih pisaca scenarija za stripove, objavljivanih u časopisu „Dečje novine“. Njegovi poznati stripovi su „Nikad robom“ i „Blažo i Jelica“. Za svoja književna djela dobio je mnoge nagrade, među kojima su najznačajnije Goranov vijenac, nagrada Mlado pokoljenje, Oredn zasluga za narod, Nagrada Zmajevih dečjih igara, Nagrada Vukove zadružbine i Nagrada Milan Rakić. 2012. godine Udruženje književnika Srbije predložilo ga je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti te je 2013. godine bio domaćin Dragačevskog sabora.

Neka djela Dobrice Jelića su: „Ogrlica od grlica“, „Torta s pet spratova“, „Slavoj i sunce“, „Bašta sa sedam ruža“, „Čardak između četiri jabuke“, „Sunčeva verenica“, „Vilina dolina“, „Pusti puže rogove“, „Krunisanje“, „Dečak sa zlatom lipe u kosi“ i mnoge druge.

Erić je umro 2019. Godine u Beogradu, u 83. godini života te je sahranjen na seoskom groblju u rodnom mestu.

Autor: V.B.

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top autori

Aleksandar Sergejevič Puškin Anton Pavlovič Čehov Biblija Braća Grim Branislav Nušić Branko Ćopić Desanka Maksimović Dušan Radović Đura Jakšić Grozdana Olujić Hans Kristijan Andersen Ivo Andrić Jovan Dučić Jovan Jovanović Zmaj Miloš Crnjanski Miodrag Pavlović Molijer Narodna pesma Narodna priča Šarl Pero Stevan Raičković Vasko Popa Vilijam Šekspir Vojislav Ilić Vuk Stefanović Karadžić
Spisak svih autora >>

Poslednje objave

Kandid ili Optimizam

Srećni princ

Robinzon Kruso

Glava šećera

Junak našeg doba

Stolice

Devojčica sa šibicama

Žitije svetog Save

Marko Kraljević i Musa kesedžija

Kosovka devojka

Informacije

  • O nama
  • Impresum
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja

Korisno

  • Analize pesama
  • Analize narodnih pesama
  • Biografije književnika
  • Digitalne knjige
  • Književni pojmovi
  • Naručite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pesme

Mreža portala

  • Bajke.rs
  • Molitva.rs
  • Poezija.info
  • Poznati.info

Copyright © 2015.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija