„Palčić“ je bajka poznatog svetskog pisca Šarla Peroa, koji je napisao mnoge poznate bajke na kojima su odrasle generacije, poput „Mačka u čizmama„, „Pepeljuge„, „Lepotice i zveri„, „Crvenkape“, „Plavobradog“ i mnogih drugih. Prva objavljena priča ovog pisca bila je „Uspavana lepotica“ objavljena 1696. godine i to bez autorovog potpisa. Tek nakon toga objavio je svoju prvu zbirku priča „Priče i bajke iz starih vremena s poukom“. Ove priče postale su opšte prihvaćene kod čitaoca svih uzrasta i to ne samo kod dece, već i odraslih. One su zadovoljavale sve uslove koje je morala da ima jedna dobra bajka, od uzbudljivog sadržaja do veoma jednostavnog jezika kojim je napisana. Priče su bile razumljive, pa su ih svi rado čitali, a skrivale su i nedvojbenu moralnu pouku. Karakteri su neretko podeljeni na na dobre i loše, ali na kraju uvek pobedi dobra strana.
Bajke Šarla Peroa imale su značajan uticaj na kasniju dečju književnost i to kad najslavnijih svetskih autora dečjih baki, poput Hansa Kristijana Andersena i braće Grim. Bajke Šarla Peroa bezvremenske su i uvek rado čitane. Čitaju se deci čak i u današnjim, modernim vremenima, jer predstavljene vrednosti u tim bajkama i danas su ideal kojem težimo i kojem učimo svoju decu.
Sitan i mudar dečak po imenu Palčić bio je veoma siromašan. Iako je rastom bio najmanji, u nastojanju da pomogne svojoj braći i roditeljima, svojom je mudrošću na kraju postao bogat. Uspio je da se suprotstavi opakom ljudožderu koji je hteo da pojede njega i njegovu braću.
Iako su njegovi roditelji hteli da se reše svih obaveza prema deci, pa su ih ostavili u gustoj šumi, Palčić se zbog toga nije ljutio, nego je pošto-poto želeo da pronađe način kako da im pomogne. Mudar kakav je bio, smislio je kako da prevari ljudoždera i njegovu ženu. U tome su mu pomogle i čarobne čizme od sedam milja.
Pouka ove priče je da, iako nas ponekad iznenadi surovost života, nikada ne treba da odustajemo. Siromaštvo može da nas osnaži jer i u najvećoj neimaštini možemo da se pouzdamo u svoje sposobnosti te datmo sve od sebe da se izborimo za bolji život.
Palčiću niži rast nije predstavljao prepreku, dapače, bila je to njegova prednost kada je morao da se obračuna s ljudožderom. Iz ovoga možemo da zaključimo kako naše najveće mane, ponekad mogu da budu najveće prednosti.
Vrsta dela: bajka
Mesto radnje: šuma, ljudožderova kuća, spilja
Ideja dela: Iako se može desiti da se u životu suočimo sa surovim dešavanjima, nikada ne treba da odustajemo
Kratak sadržaj prepričano
Živio je nekada davno drvoseča koji je imao ženu i sedmero dece. Redom su bili svi muškarci od kojih je najmlađi imao sedam, a najstariji sin deset godina. Bili su veoma siromašni, a trebalo je da uzdržavaju sedmero dece. S obzirom na to da su deca bila jako mala, nisu mogla sama da zarađuju za kruh. Najmlađi sin bio je i najmanji, vrlo šutljiv, ali mudar. Dobio je ime Palčić. Ostala braća su često znala da mu se rugaju, ali on je bio napametniji od svih njih. Često je šutio, ali je zato vrlo dobro slušao.
Jedne je godine zavladala glad i roditelji su se morali da se odreknu svoje dece. Nisu imali čime da ih hrane pa su odlučili da ih ostave u šumi dok beru grančice. Majka je bila žalosna zbog te ideje, ali muž je uporno pokušavao da joj objasni da su jako sirmošani i da ne mogu da gledaju kako im deca umiru od gladi. Ali ona je ipak bila njihova majka i nije mogla da ravnodušno to prihvati. Na kraju je ipak pristala na mužev plan i otišla plačući u krevet.
Celi njihov razgovor čuo je Palčić, nakon što se iskrao iz kreveta i dopuzao do očeve klupice, ispod koje se uspio sakriti. Nije mu bilo svejedno kada je čuo šta roditelji misle da naprave, ali je bio svestan situacije u kojoj se porodica nalazi. Nakon šta je čuo razgovor, vratio se u krevet razmišljajući šta da učini.
Palčić je sutradan ustao rano i otrčao do obližnjeg potoka kako bi napunio džepove kamenčićima. Vratio se kući i zajedno s braćom i roditeljima otišao u šumu, znajući šta im se sprema. Ipak, suzdržao se od pričanja ostaloj braći. Kada su stigli u šumu, otac je počeo da seče drvo, a deca su skupljala grančice. Kada su roditelji videli da su deca dovoljno zaokupljena poslom, polako su se udaljili i napustili ih.
Kada su deca u šumi nakon izvesnog vremena shvatila kako nema roditelja, počela su glasno da plaču i viču. Palčić je uspio da ih smiri jer im je pokazao da u džepu ima ostatak kamenčića. Hodajući prema šumi, kamenčiće je bacao kako bi svi zajedno mogli da pronađu put kući. Braća su ga poslušala i zajedno su krenuli prema kući. Njegov trik je odista upalio i deca su bila presrećna.
Stigli su pred kuću i zastali. Hteli su da čuju šta to roditelji pričaju. Čuli su da je roditelje dočekalo iznenađenje kada su se vratili kući. Dobili su deset talira od jednog vlastelina koji im je bio ostao dužan, no oni su na to već odavno zaboravili. To ih je vratilo u život i majka je otišla u nabavku. Kupila je toliko mesa da im je ostalo i za decu. Setila ih se i počela da prigovara mužu da nisu smeli da ih ostave u šumi. Znala je da će da se pokaje zbog toga.
I tako je majka kukala svome mužu, nakon čega je on poludio i zapretio batinama. I njemu je bilo teško što su to učinili, ali je smatrao da u tom času nisu imali izbora. Žena je jecala i glasno se pitala gde su joj deca. U tom času, svi su u jedan glas povikali: „Tu smo“! Majka se razveseli9la, brzo otvorila vrata i dala svojoj deci ostatak večere. Ugledala je prljavog Pjera, najstarijeg sina i rekla neka brzo ode da se opere.
Deca su sela za stol i počela da jedu. Ispričali su roditeljima da su pretrpjeli užasan strah. Roditelji su bili presrećni šta su ponovo svi na okupu, ali njihova sreća nije potrajala. Trajala je dok su trajali i taliri. Novac se uskoro potrošio i roditelji su opet postali očajni. Glad je zavladala, pa oni opet odlučili da decu odvedu, ali ovoga puta dublje u šumu.
Palčić je opet načuo njihov razgovor i sutradan rano ustao kako bi mogao da ode do potoka. Ali ulazna vrata bila su zaključana i nije mogao da izađe. Setio se kako im je majka svima dala komad kruha, pa je mogao da napravi mrvice i posipa ih po putu, kako bi opet mogli da se vrate kući kao i prvi put.
Roditelji su krenuli u šumu, ovoga putu u najgušći dio, gde su ostavili svoju decu. Palčić se nije preterano sekirao jer je znao da će posute mrvice kruha da ih odvedu natrag do kuće. Ali ovoga puta je pogrešio. Kada su braća krenula prema kući, nisu našli niti na jednu mrvicu, jer su ih pojele ptice.
Deca su bila prestrašena. Počeo je da duva jak vetar i pad obilna kiša, a oni su se sve više gubili po šumi. Palčić se dosetio kako može da se popne na najviše drvo, ne bi li ugledao izlaz iz šume. Kada je dopuzao do vrha, u daljini je vidio slabu svetlost. Sišao je s drveta i pokušao da izađ iz šume u smeru gde je vidio svetlost.
Uspjeli su da stignu do osvetljene kućice, no bili su svi mnogo uplašeni. Pokucali su na vrata i neka žena otvori. Upitala ih je koga traže, a Palčić je krenuo da objašnjava kako su se izgubili u šumi i može li ona da ih primi da prenoće jer su u šumi vukovi koji bi mogli da ih rastrgaju. Žena se sažalila i rekla kako su došli u kuću ljudoždera koji jede malu decu. Palčić nije odustajao i rekao kako će i ljudožder možda da se sažali nad njima i neće hteti da ih pojede. Ljudožder je bio njezin muž, ogorman div kojemu je priređivala obilnu večeru. Smestila je decu blizu kamina da se ugreju i nadala se kako muž neće da ih primeti do jutra.
Začulo se kucanje na vratima, bio je to ljudožder. Žena je sakrila decu pod krevet i otvorila gladnom mužu vrata. On ju je upitao da li je gotova večera i komentisao kako mu miriše sveže meso. Žena ga je ubedila kako je to ovca koja se okreće na ražnju, ali div joj nije poverovao. Otišao je do kreveta, prozvao ju je lažljivicom i rekao da će deca biti ukusna večera za njega i prijatelje.
Uzeo je nož i počeo da izvlači jedno po jedno dete ispod kreveta. Već je zamahnuo nožem, ali ga je žena zaustavila. Rekla mu je kako će i sutra imati vremena da to učini. Složio se s njom i naredio neka ih dobro nahrani kako bi bila što deblja i što ukusnija kada ih bude pripremala za večeru. Žena je bila srećna šta je decu za sada uspela da spasi od sigurne smrti. Ponudila im je obilnu večeru, no deca od straha nisu mogla da jedu.
Ljudožder je imao ukupno sedam kćeri lepog lica, no sve su redom imale prćasti nosić, male oči, ogromna usta i oštre zube. Nisu bile potpuno nalik ocu, ali s vremenom bi postale takve jer su već sisale krv i jele malu decu. One su sve spavale u jednom velikom krevetu, s krunama na glavi. Pored tog kreveta nalazio se još jedan iste veličine, gde je žena smestila sedmero braće na spavanje.
Palčić se dosetio kako bi ljudožder mogao da se predosmisli i pojede njega i ostalu braću te iste večeri, pa kada je ugledao krune na glavama devojčica brzo ih je uzeo i stavio im na glavu kapice koje su nosili dečaci. Strah se obistinio. Oko ponoći se ljudožder probudio i nožem nasrnuo na decu. Kako je bio mrak, nije vidio koja su deca njegova, pa je išao da im opipa glave. Kada je osetio krunu, zaključio je da se to radi o njegovoj deci. No, prevario se jer su to bili dečaci s krunama na glavi.
Kada je ljudožder ponovo zaspao. neznajući da je ubio svoje kćerke, Palčić je probudio ostalu braću i rekao da moraju da se daju u bekstvo iz ove kuće, zbog tog ludaka. Deca su se obukla i pobegla daleko od te strašne kuće.
Ujutro se žena probudila i otišla da vidi decu. Kada je videla šta je ljudožder učinio, pala je u nesvest. Muž je shvatio da je nema već neko vreme pa je otišao da proveri šta se s njom dešava. Kada je ušao u dečju sobu, zaprepastio se. Uzeo je lavor pun vode i prolio na ženu kako bi se probudila. Naredio joj je neka mu donese čizme jer je znao da su mu to dečaci smestili, ali će im se osvetiti.
Stavio je na sebe čizme od sedam milja i krenuo da trči za decom, no ona su uspjela da se sakriju u jednoj spilji. I baš je tamo ljudožder morao da se odmori jer onaj tko nosi čizme od sedam milja brzo se umori.
Palčić je načuo da je ljudožder zaspao jer je počeo glasno da hrče. Rekao je braći neka brzo otrče prema kući, a on je ostao u naumu da ukrade čizme od sedam milja. Radilo se tu o magičnim čizmama koje su se prilagođavale veličini noge onoga tko ih nosi. Dok je ljudožder hrkao, Palčić se došuljao i uspio da ukrade čizme. Stavio ih je na noge i potrčao njegovoj ženi.
Kako je Palčić bio mudar dečak, smislio je kako može da prevari ljudožderovu ženu. Rekao je da su joj zarobili muža i da traže za njega otkupninu. Bilo je potrebno da sakupi sve zlato i srebro koje ima u kući. Kako bi Palčić dokazao da govori istinu, pokazao joj je čizme od sedam milja s kojima je brzo stigao do njezine kuće.
ćŽena je sakupila sve šta je imala u kući i dala Palčiću da odnese otmičarima. Palčić je sve uzeo i otrčao kod roditelja. Svi su bili presrećni što ga vide.
No, neki ljudi smatraju da Palčić nije to napravio. Tvrde da je, nakon šta je obukao čizme od sedam milja, otišao kod kralja na dvor i donosio mu vesti o vojsci te na taj način zarađivao za život. Kralj ga je za te vesti dobro nagrađivao, jer su mu žene nudile da njihovim mladićima nosi pisma, ali od toga nije bilo velike zarade pa je odustao.
Tako je kroz neko vreme stekao veliko bogatstvo i vratio se svojoj porodici koja ga je s velikom radošću dočekala.
Likovi: Palčić, ljudožder
Analiza likova
Palčić – dečak nižeg rasta, ali mudar i pametan. Znao je da mu roditelji i ostala braća žive u neimaštini, te je osećao kako im mora pomoći. Zbog svoje mudrosti uspio je da prevari ljudoždera koji jede malu decu. Dobrota Palčića bila je tolika da je pod svaku cenu htio da izbavi braću iz nevolje koja ih je snašla. S druge strane htio je da dokaže roditeljima da bez obzira šta je najmlađi, može itekako da im ssvojom sposobnošću pomogne.
Ljudožder – proždrljivi div koji jede životinje i malu decu. Imao je sedam kćerki, ali zbog domišljatog Palčića rešio ih se na okrutan način. Zbog toga je htio da se osveti Palčiću no nije uspio. Palčić je uspio da ga savlada ukravši mu čizme od sedam milja. Zli div ostao je bez bogatstva i bez svojih kćerki.
Beleške o piscu
Šarl Pero rođen je 12. januara 1628. godine u Parizu u Francuskoj. Bio je sedmo dete u buržujskoj porodici Pjera Peroa i Paket Leklerk, pa je od samih početka imao sve uslove da se dobro školuje. Zahvaljujući školovanju, postao je visoko obrazovan čovek koji je tokom svog života radio puno toga. Pisao je galantna dela o prijateljstvu i ljubavi, te rasprave o književnosti, ali unatoč svom tom radu do kraja života ostao je najpoznatiji kao autor bajki.
Priče koje je pisao imala su uporište u narodnim pričama, a neke od njih su preuzela čak i braća Grim, dok su neka prenešena usmeno. Šarl iza sebe ima nekoliko poznatih dela kao šta su „Priče moje majke guske“, „Lepotica i zver“ i mnoge druge, sadržane u zbirci „Priče i bajke iz starih vremena s poukom“.
Pero je bio veliki oslonac za sve mlađe generacije pisaca jer je u večitoj borbi između starijih i mlađih zastupao one koji su smatrali kako treba da se okrene novom načinu pisanja. Stariji su bili ubeđeni da je pravi put onaj koji su sledile generacije pre njih.
Bajke s kojima se proslavio su: „Mačak u čizmama“, „Crvenkapa“, „Pepeljuga“ i „Modrobradi“, a njegova prva objavljena bajka bila je „Uspavana lepotica“ objavljena 1696. godine.
Umro je 16. svibnja 1703. godine u Parizu.
Autor: L.V. , V.B.
Ostavite odgovor