„Kralj Lir“ poznata je drama Vilijama Šekspira, koju je napisao 1605. a objavio 1623. godine. Vreme radnje je 8. vek pre Hrista, u Engleskoj. Ovde, kao i u nekim drugim Šekspirovim delima, kao glavni motiv provlači se motiv ludila. Taj motiv koji karakteripe psihu Šekspirovih junaka proučavali su razni književni kritičari, psiholozi i psihijatri.
Britanski filozof Kolin Megin analizira Šekspirov psihologizam i postavlja pitanje „Do koje mere je Šekspirov naturalizam, dakle posmatranje i opisivanje pojava koje vidi – protopsihologija?“. Zanimanje za ljudsku dušu i um Šekspirove drame zapravo čini „psihodramama“, u vremenu kada takva definicija drame praktično još nije ni postojala.
Kralj Lir, glavni junak istoimene drame, već na njenom samom početku veoma star, slab, preke naravi i ćudljiv. Zbog toga želi da podeli svoj imetak kćerima. Ipak, njegova mentalna slabost ogleda se u principu podele koju je odabrao – želi lažnu ljubav i javne izraze, nešto na šta ne mora uzvratiti istom merom, jer će u potpunosti izmiriti podelom imovine. Želi da izgleda voljeno zbog podanika i sveta. Zato će ga i uznemiriti Kordelijin odgovor, jer to što ona ima da ponudi ne može se platiti trećinom kraljevstva. Tvrdoglavost i ponositost, koje su se u antičkim dramama uvek kažnjavale smrću, odvele su ga u niz fatalno pogrešnih odluka, samoću i izgnanstvo u divljini, a na kraju u ludilo.
Lirova tragedija kreće od odbijanja da prihvati jednostavnu činjenicu da u tekućem životnom ciklusu i najobožavaniji kralj gubi moć i mora da se pomeri pred novom generacijom muškaraca. Čak i najvoljeniji roditelj sa starošću gubi uticaj. Kako je rekao Kohut, „optimalni roditelji su oni koji sebe dovoljno prihvate kao prolazne učesnike u tekućem životu“. Lir poludi zbog nezahvalnosti svojih ćerki, a starost to i pospešuje. U ludilu sve vreme vidimo Lirov pravi karakter, plemenit, velikodušan, poverava se drugima. U njegovom slučaju postojala je snažna predispozicija za ludilo, koju bi izazvalo nešto drugo i da nije bilo starosti i ponašanja njegovih ćerki. Njegova nagla podela kraljevstva, proterivanje ćerke ljubimice i Kenta samo zato što je pokušao da ga dozove pameti, sve to ukazuje na neuravnotežen um.
Kasnije, iz stanja deluzije, oporavlja se uz pomoć mira i ljubavi kojie mu pruža Kordelija i upoznaje emocije kao što su kajanje, sram i poniznost. To smiruje njegovu pomahnitalost. Kada je napokon postajo stabilna ličnost, sposobna da brine o sebi i nastavi dalje, njegov svet se ruši, kćeri umiru, te i njega izdaje snaga. U ovom delu, otkrivamo neverovatnu moć autora da pronikne u tajne ljudske duše, objasni ih i predstavi kroz dramu, na čitaocima razumljiv način.
Vrsta dela: tragedija
Vreme radnje: 8. vek pre Hrista
Mesto radnje: Britanija
Tema dela: ludilo kralja Lira
Ideja dela: čovek mora da se pomiri sa svojom prolaznošću
Kratak sadržaj prepričano
Prvi čin
Scena prva
U svečanu dvoranu dvora kralja Lira ulaze Kent, Gloster i Edmund i raspravljaju da li kralj više voli vojvodu od Olbanija ili vojvodu od Konvala. Prekida ih zvuk trube i ulaze dvoranin s krunom, kralj Lir, Konval, Olbani, Gonerila, Regana, Kordelija i pratnja. Kralj Lir objavljuje da će podeliti imovinu i najviše dati onoj kćeri koja ga najviše voli. Gonerila izjavljuje svoju ljubav stihovima da ga preko svake mere voli, Regana govori da je od iste građe kao i njena sestra, a Kordelija na sve to negoduje. Dolazi red na Kordeliju, kraljevu mezimicu, koju on najviše voli, ali ona govori da ne može lagati kao njene sestre, već ga voli onoliko koliko kćeri priliči. Uskoro će se udati, pa će njeno srce biti podeljena na oca i na muža. Kralj, ne očekujući takav odgovor, burno reaguje i odriče je se. Kent pokušava odbraniti Kordeliju ali ga kralj proteruje iz kraljevstva zbog takvog čina.
Vojvoda od Burgundije, ne dobivši miraz za Kordeliju, odbija njenu ruku. Kralj Francuske biva očaran njenom iskrenošću i čistotom te je uzima za ženu, pa nakon što ona nalaže sestrama da vole oca, odlaze u Francusku. Regana i Gonerila ostaju same i smišljaju šta da urade povodom kraljevog ponašanja, pošto je oduvek bio prek, ali ga starost čini još gorim.
Scena druga
U zamak grofa od Glostera ulazi Edmund sa pismom u rukama i vodi monolog iz kog saznajemo da je ljubomoran na brata Edgara te da mu želi preoteti nasledstvo. Ulazi Gloster i videvši da Edmund nešto skriva, otima mu pismo u kom je navodno objašnjena zavera koju Edgar sprema protiv oca. Da bi se uverio u to, dogovara se sa Edmundom da ga sakrije negde, odakle će moći da čuje razgovor između braće. Gloster odlazi, a ulazi Edgar. Edmund mu poruči da je otac kivan na njega, pa je bolje da se sakrije u njegov stan i prisluškuje razgovor koji budu vodili. Kada je Edgar otišao, Edmund zaključi da je lako posvađati lakovernog oca i plemenitog sina.
Scena treća
U sobu dvorca vojvode od Olbanija ulaze Gonerila, Osvald i njen dvoroupravitelj. Gonerila i Osvald govore o tome kako je kralj udario plemića jer je koreo njegovu dvorsku ludu, te ona ne želi govoriti sa njim. Rešena je, ukoliko nastavi tako, poslati ga sestri Regani.
Scena četvrta
U dvoranu istog dvorca ulazi Kent, koji se prerušio u nameri da stupi u službu kralja Lira. Kralj odluči da će ga, ako mu se posle ručka i dalje bude dopadao, primiti u službu. Ulazi Osvald i kralj ga usred konflikta udara. Kent pritrčava kralju u pomoć, podmeće Osvaldu nogu i grdi ga.
Ulazi dvorska luda, koja ima ulogu naratora i šaljivim stihovima poručuje kralju da je budala. Ulazi Gonerila koja grdi kralja, poručuje mu da zbog njega i njegove pratnje dvor liči na krčmu i da ukoliko nastavi sa nasiljem, neće izbeći sud. Kralj se jako ljuti i odluči da ide kod svoje druge ćerke Regane. Kralj odlazi, a Gonerila naređuje Osvaldu da napiše pismo njenoj sestri o skorašnjim događajima i brzo ga odnese.
Scena peta
U dvorište dvora vojvode od Olbanija ulaze Lir, Kent i budala, koja govori Liru da će i druga ćerka postupiti sa njim kao i prva, jer su iste. Tada kralj, oseća prvi nagoveštaj ludila.
Drugi čin
Scena prva
U dvorište zamka grofa Glostera ulaze Karan i Edmund. Razgovaraju o mogućem ratu između vojvoda Konvala i Olbanija. Takođe, Vojvoda od Konvala i Regana dolaze Glosteru večeras, što se uklapa u Edmundov plan. Karan odlazi a ulazi Edgar kome Edmund poručuje da je otac otkrio gde se skriva, te da radi predstave, mora izvući mač na njega.
Edgar odlazi, a Edmund ranjava sebe. Ulazi Gloster, i Edmund mu govori kako ga je brat pokušao nagovoriti da ubije oca, a kada je odbio, Edgar je pokušao ubiti njega. Gloster odlučuje da izda poternicu i nagradu za glavu njegovog sina, a Edmundu, ostavlja nasledstvo. Ulaze Regana i Konval, kojima Gloster govori o Edgaru. Regana se ne čudi tim događajima ukoliko je bio prijatelj sa njenim ocem i govori kako je dobila pismo od sestre sa opomenom da kad kralj i pratnja dođu u njen dom, ona ne bude tu.
Scena druga
Pred Glosterovim zamkom sreću se Kent i Osvald. Usred svađe, Kent vadi mač na njega. Buku čuje Edmund, te ih razdvaja. Ulaze Konval, Regana, Gloster i sluge, a na Glosterovo pitanje kako su se posvađali, Osvald objašnjava konflikt iz zamka sa kraljom Lirom, zbog čega je Kent, još uvek opijen ljutnjom, nasrnuo na njega. Konval stavlja Kenta u kvrge jer se tako kažnjavaju najpodliji prestupi. Svi odlaze, a ostaju samo Gloster i Kent. Gloster ga žali, ali ne može ništa učiniti. Kent ostaje sam i čita Kordelijino pismo koja je saznala za njegov prerušen život.
Scena treća
U pustari Edgar se sakrio u kolibu i vodi monolog iz kog saznajemo da je već stavljen van zakona te se prerušio u ludaka, što se smatralo nižim od prosjaka.
Scena četvrta
Pred Glosterovim zamkom, Kent je u krvrgama dok ulaze kralj Lir, dvorska luda i jedan plemić. Kent objašnjava kralju da je prvi predao Regani pismo, ali je neposredno za njim, veoma zadihan, utrčao drugi pismonoša, noseći Gonerilino pismo. Regana ga je smestra pročitala i naredila da krene sa njima u Glosterov dom i tu sačeka odgovor. Prepoznavši drugog pismonošu, Osvalda, Kent se razljutio, posvađao sa njim i izvadio mač. Nakon toga, Konval ga je stavio u kvrge. Kralj se postideo svojih postupaka ali videvši Kenta u kvrgama, shvata da je Reganino povlačenje lukavstvo.
Ulazi Gloster sa Konvalom, Reganom i slugama te oslobađa Kenta kvrga. Regana opravdava postupke svoje sestre, a kralj joj govori da je neće kleti, jer veruje da ona ne bi otpustila njegove vitezove, niti zaključala vrata da on ne uđe u njen dom. Čuju se trube koje najavljuju Gonerilin dolazak. Regana govori ocu da se vrati Gonerili i otpusti pola pratnje, jer je veoma skupo plaćati ih sve, a toliko ljudi u jednom domu, sa dve Komande, ne mogu održati mir. Lir odlučuje da se vrati Gonerili uz reči da su postale njegove starateljke pod uslovom da ima toliko pratnju. Ali, Gonerila mu govori da mora svu pratnju otpustiti, na šta se on srdi, pa ode sa Kentom i dvorskom ludom.
Treći čin
Scena prva
U pustari je tutnjala strašna oluja. Kent i plemić dojahali su u susret jedan drugom. Govore kako je počeo rat između Francuske i Britanije. Kent, kao dokaz da je više no što mu spoljašnost govori, daje plemiću kesu sa novcem i poručuje da ako vidi Kordeliju da joj pokaže jedan prsten po kom će ga ona prepoznati. Razdvajaju se s namjerom da potraže kralja.
Scena druga
U drugom delu pustare, dok oluja još traje, kralj Lir s dvorskom ludom žali svoju sudbinu, svoje kćeri i traži sklonište.
Scena treća
U odaji Glosterovog zamka Gloster govori Edmundu da postoji razdor između vojvoda i da će patnja kroz koju kralj prolazi biti osvećena jer se jedan deo francuske vojske već iskrcao na obale Britanije. Odlučuje da potraži kralja i krišom mu pomogne. Edmund vodi monolog iz kog saznajemo da će obavestiti vojvodu o očevoj nameri da pomogne kralju.
Scena četvrta
U pustari pred kolibom nalaze se Lir, Kent i dvorska luda. Dvorska luda ulazi prva i istrčava uz obrazloženje da je unutra neki duh po imenu Jadni Tom. Edgar izlazi, a kralj Lir, videvši ga tako prerušenog, poludi. Edgar govori kako je prosio i navukao na sebe sedam smtrnih grehova zbog čega je za malo izvršio samoubistvo. Sakrili su se u kolibu, te je ušao Gloster, koji ih odvodi u seljačku kuću blizu zamka.
Scena peta
U sobi Glosterovog zamka Edmund predaje Konvalu pismo koje navodno dokazuje da je njegov otac uhoda u korist Francuske, što ga čini izdajnikom.
Scena šesta
U sobi seljačke kuće blizu zamka kralj, potpuno lud, pravi predstavu, gde Edgar predstavlja sudiju a Kent i luda porotu, te odlučuje kakvu će presudu doneti Regani i Gorenili. Gloster se vraća sa spremljenom nosiljkom za kralja i poručuje Kentu da ga nosi u Dover, gde im je sve obezbeđeno. Kent, Gloster i dvorska luda odnose kralja.
Scena sedma
U sobu Glosterovog zamka ulaze Konval, Regana, Gonerila, Edmund i sluge. Konval poručuje Gonerili da svom mužu pokaže pismo u kom piše da se Francuska vojska iskrcala i da potraže izdajnika Glostera. Kada su ga pronašli i doveli, on otkriva Konvalu da ga je, ne mogavši gledati nepravdu koja se čini kralju, poslao u Dover. U pokušaju da mu iskopa oči, što je i uspeo, Konvala ubija prvi sluga koga Regana ubija mačem. Regana Glosteru otkriva da ga Edmund mrzi i da je on otkrio njegovu izdaju. Kada je Regana izašla, drugi i treći sluga odvode Glostera prosjaku da ga vodi po svetu.
Četvrti čin
Scena prva
U pustari Edgar uočava oca, kao prosjaka, koga vodi starac, što je radio šezdeset godina kao zakupnik kod njegove porodice. Pita Edgara, zna li put za Dover. Gloster, misleći da je Edgar siromašni ludak, nudi mu novac ukoliko ga odvede na vrh grebena odakle je mislio skočiti.
Scena druga
Pred dvorac vojvode od Olbanija dolaze Gonerila i Edmud kojima Osvald saopštava da ga je vojvoda nazvao „budalom što izvrće stvar“. Gonerila naredi Edmundu da organizuje i predvodi vojsku. Nagoveštava da će mu naložiti ubistvo Olbanija i izjavljuje mu ljubav. Edmund odlazi a ulazi Olbani koji prekoreva svoju ženu jer je, zajedno sa sestrom oterala oca u ludilo. Rađa se mržnja među njima. Ulazi glasnik sa vestima da je Konvali mrtav, jer ga je ubio sluga kada je hteo iskopati drugo Glosterovo oko. Olbani žali Glostera.
Scena treća
Radnja se odvija u Francuskom logoru blizu Dovera. Kent i plemić razgovaraju o iznenadnom povratku kralja Francuske u rodnu mu zemlju, na nagovor Kordelije, koja je bila ganuta Kentovim pismom. Kent saznaje da je kralj Lir u Dover, ali odbija, zbog sramote, da ode Kordeliji.
Scena četvrta
U Francuski logor blizu Dovera ulaze Kordelija, lekar i vojnici. Traže kralja. Lekar govori kako ga je moguće izlečiti uz pomoć lekovitog bilja. Saznajemo da je Francuski kralj, upravo zbog Kordelijinog bola, krenuo u rat.
Scena peta
U sobi Glosterovog zamka saznajemo da je Regana, koja pokušava sprečiti Osvalda da odnese Gonerilino pismo Edmundu, prozrela da su njih dvoje ljubavnici. Ali Edmund je izjavio ljubav i Regani. Takođe, stavlja nagradu na Glosterovu glavu.
Scena šesta
U predelu blizu Dovera, Edgar je prevario Glostera da je na vrhu brega. Nakon što Gloster „skoči“, Edgar se pravi da je neko drugi i govori mu kako je nejgov život čudo, jer je preživeo, nepovređen, pad sa tako velike visine. Dolazi kralj Lir, okićen cvećem, pa on i Gloster prepoznaju jedan drugog. Dolazi plemić po kralja, po Kordelijinom naređenju, od koga kralj beži. Dolazi Osvald i raduje se jer će dobiti nagradu što je pronašao Glostera. Ali Edgar brani oca, suprotstavlja se Osvaldu i ubija ga. Pronalazi Gonerilino pismu upućeno Edmundu iz kog saznaje da su ljubavnici. Čuje doboš u daljini i odvodi oca.
Scena sedma
Radnja se odvija u šatoru u farncuskom logoru. Kornelija izražava svoju duboku zahvalnost Kentu, a lekar budi kralja. Kralj je u deluziji, jer se nalazi na nepoznatom mestu, ali ipak prepoznaje Kordeliju i Kenta, te postaje zdrav.
Peti čin
Scena prva
U britanski logor blizu Dovera ulaze Edmund, Regana, oficiri i vojnici. Regana zaključuje da se Gonerilinom glasniku dogodilo nešto loše, a Edmund je uverava da između njega i njene sestre nema simpatija. Ulaze Olbani i Gonerila. Olbani govori kako će se uključiti u organizaciju vojske samo zato što su se francuske trupe već iskrcale na njihovu teritoriju. Ulazi Edgar sa pismom i brzo odlazi. Nakon toga dolazi Edmund koji razmišlja o ubistvu Olbanija kad se rat završi.
Scena druga
Edgar beži sa ocem jer je kralj Lir izgubio bitku, te su on i Kordelija u zarobljeništvu.
Scena treća
U britanski logor blizu Dovera ulazi Edmund kao pobednik te Lir i Kordelija kao zarobljenici. Edmund naredi da se zatvore u tamnicu. Kasnije, daje pismo kapetanu i objašnjava da će biti unapređen za jedan čin ukoliko ubije Kordeliju i namesti da izgleda kao samoubistvo. Kapetan ode, a ulaze Olbani, Gonerila, Regana, oficiri i vojnici.
Olbani zahteva od Edmunda da preda zarobljenike, kako bi im oni doneli presudu, što Edmund odbija. Regana i Gonerila se prepiru oko Edmunda, a Olbani predlaže da se Regana i Edmund venčaju. Tada Olbani saznaje da se Edmund verio sa njegovom ženom i izaziva ga na dvoboj.
Gonerili biva loše jer joj je Regana tajno stavila otrov u hranu i odvode je u šator. Ulazi glasnik, koji pred treći znak trube poručuje da, ukoliko neko želi dokazati da je Edmund višestruki izdajnik, sada je vreme da to učini. Druga truba odgovara i ulazi Edgar koji ga optužuje za neverstvo bratu i ocu te Edmund shvata, da je to njegov brat. Počinju sa borbom i Edmund biva ranjen, te moli brata za oproštaj. Edgar objašnjava Olbaniju, gde je do sad bio i šta je radio.
Ulazi plemić sa krvavim nožem i objašnjava da su Gonerila i Regana mrtve, jedna zbog otrova, a druga je izvršila samoubistvo. Edmund se u poslednjem času kaje i poručuje da brzo odu u zamak i spreče Kordelijino ubistvo. Edmunda iznose, a ulazi Lir s mrtvom Kordelijom na rukama. Otkriva da je ubio kapetana, jer joj je to učinio. Kent otkriva Liru ko je zapravo. Ulazi oficir i saopštava da je Edmund mrtav.
Olbani vraća svu vlast kralju, a Edgara i Kenta vraća na stare pozicije. Kralj, misleći da se guši zbog tesnog odela, otkopčava dugme na košulji, ali kratko nakon toga i on umire. Olbani proglašava opštu žalost i upravu države prepušta Kentu i Edgaru.
Likovi: Lir (kralj Britanije), kralj Francuske, vojvoda od Burgundije, vojvoda od Konvala, vojvoda od Olbanija, grof od Kenta, grof od Glostera, Edgar (Glosterov sin), Edmund (Glosterov kopilan), Karan (dvoranin), Osvald (Gonerilin dvoroupravitelj), starac (Glosterov zakupac), lekar, dvorska luda,
Gonerila, Regana i Kordelija (Lirove kćeri)
Analiza likova
Lir – kralj Velike Britanije i otac Gonerile, Regane i Kordelije. Najviše je voleo Kordeliju. Već na početku drame, on je starac od osamdeset godina. Navikao je da ga svi slušaju i udovoljavaju mu, te je postao razmažen i okrutan. On je zapravo bio željan pažnje, te je pokušao da zadrži određena prava koja je imao tokom vladavine. Nakon što je podelio kraljevstvo i ostao bez ičega, na videlo izlazi nepoštovanje ljudi koji su se pravili da ga uvažavaju. Ubrzo, nalazi se u beznadežnoj situaciji, te postaje lud. U svojoj ludosti, on iznosi neke plemenite osobine, veliku tugu i razočaranost te saznajemo da je zapravo dobar. Njegova mezimica Kordelija, pomaže mu da se vrati u normalno stanje, posle čega je priznao svoju sramotu, nedolično ponašanje i počeo uvažavati istinse vrednosti u ljudima.
Gonerila – najstarija Lirova kćer, udata za vojvodu od Olbanija. Zbog lažne izjave ljubavi, dobila je veliki deo nasledstva. Ona zapravo, nije ispoštovala dogovor da otac može zadržati svu svoju pratnju nakon što preuzme starateljstvo nad njim. Znala je da je oduvek bio srdit, te je jedva čekala da se dokopa moći i njega baci u senku. Bila je u tajnoj vezi sa Edmundom, zbog čega je posle rata mislila narediti da se ubije njen muž. Na kraju je otrovala sestru i izvršila samoubistvo.
Regana – srednja ćerka kralja Lira, udata za vojvodu od Konvala. Dobro se slagala sa Gonerilom i imala isto mišljenje i ciljeve kao ona. Njen muž biva ubijen, te stupa u tajnu vezu sa Edmundom, što uzrokuje rivalstvo između nje i sestre. Kao i Gonerila, volela je moć, bila prevrtljiva i lukava.
Kordelija – najmlađa ćerka kralja Lira, njegova mezimica. Njen lik se izdvaja, jer je bila veoma dobra, čista, hrabra i iskrena. Zbog svoje plemenitosti, Lir je se odriče, jer nije lagala u vezi ljubavi prema njemu, kao njene sestre. Smatrala je da je njena dužnost voleti oca, a isto tako i budućeg muža, što je očaralo kralja Francuske, te ju je bez miraza oženio. Njenu požrtvovanost i plemenitost dokazuje čin da se svim silama potrudila da izleči kralja od ludosti, a primila ga je dok je bio u izgnanstvu. Na kraju, kao zatočenik, biva ubijena od strane komadanta.
Vojvoda od Burgundije – Kordelijin prosac, koji odbija uzeti je za ženu bez miraza, pošto je se kralj odrekao.
Kralj Francuske – Kordelijin muž. Voli je od samog početka, kada ga je očarala svojim plemenitim osobinama. Uzima je kao kraljicu Francuske. Svoju ljubav i naklonost dokazuje tim, što je zbog nje krenuo u rat.
Vojvoda od Konvala – Reganin muž, koji ju je oženio zbog nasledstva. Zao čovek, iskopao je Glosteru oči, nakon čega ga je ubio verni Glosterov sluga.
Vojvoda od Olbanija – u početku se čini kao zao čovek, ali kasnije saznajemo da je dobar. Ne opravdava postpke svoje žene i njene sestre Regane, zbog čega se javlja mržnja između njega i Gonerile. Otkriva Edmundovu izdaju i privržen je Edgaru i Glosteru. Miran je i izbegava konflikte, te je njegova žena često govorila kako je plašljive naravi.
Grof od Kenta – Lirov verni sluga. Nakon što ga je Lir proterao iz zemlje, on se prerušava i ponovo stupa u njegovu službu. Pratio ga je svuda i mnogo mu pomagao. On u ovoj drami predstavlja figuru apsolutne odanosti.
Grof od Glostera – ima dva sina Edgara i Edmunda. Manje je uvažavao Edmunda, jer je on kopilan. Lakoveran je i veoma odan kralju, te mu u njegovim najtežim trenutcima, kada je bio u pustari, pruža utočište i pomoć. Zbog svoje lakovernosti proteruje svog naslednika Edgara i stavlja nagradu na njegovu glavu.
Edgar – zakonit Glosterov sin, plemić u svakom smislu te reči. U izgnanstvu se krio u pustari, prerušen u ludog siromaha. Zbog svojih dobrih osobina i duboke ljubavi prema ocu, uprkos izgnanstvu, pomogao mu je kada je bio slep. Ubio je svog brada Edmunda u dvoboju.
Edmund – Glosterov kopilan, te je zbog toga bio ljubomoran na rata Edgara i želeo mu je preoteti nasledstvo. Veoma je lukav i zao. Namešta bratu lažno pismo koje svedoči zaveru protiv oca i otkriva očevo pomaganje kralju, zbog čega Gloster biva prognan i kažnjen. Verio se sa obe kraljeve ćerke. Na kraju sva njegova zlodela izlaze na videlo i u dvoboju ga ubija brat Edgar.
Osvald – Gonerilin dvoroupravitelj, koji joj je veoma privržen i spreman je uraditi sve za nju. Dobijamo utisak da je zaljubljen u Gonerilu.
Dvorska luda – ima ulogu naratora u drami. Govori u stihovima, koji zvuče ludo, ali su istiniti, te su njegove okrutne reči opravdane. Niko ga ne uvažava.
Beleške o piscu
Vilijam Šekspir bio je poznati glumac, redatelj i dramatičar čija su dela prevedena na više jezika. Mnogi ga smatraju najvećim engleskim piscem koji je ikada živeo. Iza sebe je ostavio remek dela u kojima su mnogi uživali, a koja će ostati kao podsetnik na slavna vremena književnosti generacijama koje dolaze.
Vilijam se rodio u mestu Stratford na Avonu 26. aprila 1564. godine – iste godine kad je umro jedan od najvećih umetnika, Mikelanđelo Buonaroti. Vilijam je rođen u velikoj i imućnoj porodici, kao treće dete i najstariji od braće. Ukupno je bilo osmero dece.
Uprkos tome što ne postoji puno podataka o njegovom privatnom životu, postoji nekoliko informacija na temelju kojih možemo da zaključimo da u detinjstvu nije oskudevao u ničemu. Njegov otac Džon Šekspir bio je bogat trgovac koji je imao toliko novaca da je tražio da se njegovoj porodici dodele grb sokola i koplja.
1571. godine, Džon je izabran za gradonačelnika Stratforda. Vilijamova majka zvala se Meri, a njeno djevojačko prezime bilo je Arden. Vilijam je školu pohađao u rodnom gradu. Čitao je dela Terencija, Plauta, Cicerona i Ovidija.
Pretpostavlja se da kad je njegov otac zapao u finansijske probleme 1582. godine, da je Vilijam napustio školu. O tom se periodu malo zna, osim da se 18. septembra 1582. godine venčao sa En Hetavej. Ubrzo nakon venčanja dobili su kćer Suzan i blizance Hamleta i Džudit.
Zbog dela u kojima je pisao protiv ranih brakova, može se zaključiti da nije bio srećan u braku sa ženom koja je bila osam godina starija od njega. Ne zna se šta je radio do 1592. godine, ali smatra se da je u tom periodu najviše vremena posvećivao pisanju i glumi. U tom periodu nastale su poeme Silovanje Lukrecije te Venera i Adonis. 1596. godine umire njegov sin Hamlet, a 1601. godine i otac Džon.
Posle venčanja kćeri Suzan umire i njegova majka Meri. 1613. godine umire mu brat Ričard, a te iste godine u požaru je nestalo pozorište The Globe, čiji je Šekspir bio suvlasnik. Poslednjih godina svog života odlučio se vratiti u Stanford gde je 23. aprila 1616. godine umro.
Stvaralaštvo Vilijama Šekspira deli se na nekoliko faza: rane drame, odraslost s velikim tragedijama i kasnija faza stvaralaštva.
Period poznatiji kao „rana drama“ bilo je vreme kada su Vilijamova dela bila prožeta poznatim humorom renesanse i bujnog jezika, a u kojima se meša vulgarni način izražavanja i umerena retorika. Iz tog perioda najpoznatije delo je Romeo i Julija.
Faza „odraslosti“ se mogla nazvati i „tragičnom“ fazom, kada je Vilijam pokazivao unutrašnji sukob prema averzijama i seksualnosti, od potvrde do poricanja. Iz tog perioda treba izdvojiti Hamleta.
U kasnijoj fazi svog stvaralaštva, Vilijam piše mračne komedije i drame. Iz ove faze ističu se dela: Mera za meru te Trilo i Kresida.
Šekspir je napisao čak 37 drama, a one se dele na romantične igre, kraljevske drame ili istorijske tragedije i komedije.
Njegova najpoznatija dela su Henrik IV, Rikard III, Romeo i Julija, Ukroćena goropadnica, Komedija zabluda, Dva veronska plemića, San letnje noći, Uzaludan ljubavni trud, Mletački trgovac, Hamlet, Otelo, Kralj Lir, Mera za meru, Zimska priča i Bura.
Autor: D.S.
Ostavite odgovor