Narodna bajka Zlatna jabuka i devet paunica, obrađena lektira. Lektira sadrži detaljan prepričani sadržaj, analizu dela, književne elemente i analizu likova, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno delo Zlatna jabuka i devet paunica >>
Analiza dela
„Zlatna jabuka i devet paunica“ je narodna bajka ili priča u kojoj je glavni lik carević koji je u potrazi za misterioznom devojkom/paunicom. Ova bajka je objavljena 1853. godine u delu „Srpske narodne pripovetke“ Vuka Stefanovića Karadžića.
Priča nije duga, ali je prepuna različitih motiva kojima se razvija radnja. Motivi koji se posebno izdvajaju su potraga i borba za pravom ljubavi te bitka sa stvorenjima koja ne postoje u stvarnom svetu.
Bajka „Zlatna jabuka i devet paunica“ ima početak i kraj koji je inače karakterističan za bajke. Pisana je na narodnom srpskom jeziku te sadrži mnogo epiteta i drugih stilskih figura među kojima se ističu gradacija i hiperbola. Za narodne priče je karakteristično često ponavljane pa tako i u ovom delu dolazi do toga.
Glavni likovi ove priče su carević i njegova draga (paunica), ali postoji i mnoštvo sporednih likova poput carevićevog oca i braće, zločeste babe, sluge, zmaja i raznih drugih životinja koje umeju da pričaju. Priča govori o careviću koji se zaljubio u paunicu koja se pretvara u devojku. Ona je nakon jedne večeri naglo nestala, a carević je činio sve što je u njegovoj moći da je pronađe. O snazi i veličini njegove ljubavi svedoči činjenica da se nije bojao ni sukoba sa zmajem, sve kako bi bio sa svojom voljenom.
Kao i u drugim bajkama, u ovoj je takođe nemoguće odrediti tačno vreme i mesto radnje. Radnja započinje naglo i od tada brzo prolazi vreme. Na početku priče spominje se carev dvor, ali carević ga kasnije napušta i luta okolo u potrazi za misterioznom devojkom.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Vreme radnje: neodređeno
Mesto radnje: carev dvor, planine, jezero, dvor od carice, zmajevi dvori
Tema: ljubav između dvoje mladih ljudi
Ideja: Svako ima potrebu da voli i da bude voljen. Zbog ljubavi smo spremni učiniti sve. Ljubav je istinska i čista onda kada su obe strane spremne na različite ustupke i odricanja, samo kako bi mogle da budu s osobom koju vole.
Prepričano delo
Bio jedan car koji je imao tri sina i zlatnu jabuku u svom dvoru. Jabuka bi za jednu noć procvala i sazrela, a neko bi je odmah obrao. Nikako nisu mogli saznati ko krade jabuke. Car je jednom razgovarao sa sinovima o tome gde nestaju plodovi s njihova stabla. Najstariji sin je rekao da će on čuvati jabuku i saznati ko ih krade. Kada je pala noć, carević se smestio pod jabuku, ali kada su plodovi počeli zreti on je zaspao. Ujutro kada se probudio, jabuka je bila već obrana. Ispričao je ocu sve onako kako se desilo.
Drugi sin se ponudio da on čuva jabuku, ali desilo mu se isto šta i starijem sinu. Nakon toga je došao red na najmlađeg od carevih sinova. On je namestio krevet pod jabukom i odmah zaspao. U momentu kad se probudio, jabuka je taman počela zreti i sav se dvor sjajio od nje. Odjednom je doletelo devet zlatnih paunica, osam od njih je sletelo na jabuku, a deveta kod carevića u krevet.
Čim se paunica spustila u krevet, pretvorila se u najlepšu devojku koja je ikada postojala u carstvu. Carević je bio očaran njenom lepotom. Dao joj je jabuke, ali ju je zamolio da mu ostavi barem jednu. Devojka je ostavila jednu za njega, a jednu za njegovog oca. Nakon toga se opet pretvorila u paunicu i nestala sa ostalima.
Ujutro je carev sin ustao i odneo ocu obe jabuke. Caru je bilo drago zbog toga pa je pohvalio svog najmlađeg sina. Posle toga je on svake večeri i jutra činio isto. Njegova starija braća su postala zavidna pa su pronašli babu koja im je obećala da će saznati kako carević uspeva sačuvati jabuke. Jedne večeri se prikrala jabuci i sakrila se ispod kreveta na kojem je ležao carević. Odrezala je devojci komad kose pa je ona pobegla s ostalim paunicama. Carević je zgrabio babu i izvukao je ispod kreveta, a sutradan je izdao zapoved da je bace u tamnicu.
Paunice posle toga više nisu dolazile na jabuku pa je carević bio jako tužan. Odlučio je da će poći u svet kako bi potražio paunicu, a svoju je nameru podelio s ocem. Otac ga je pokušao odgovoriti od toga, obećao mu je naći drugu, najlepšu devojku u carstvu, ali sve je bilo uzalud. Carević se spremio i s jednim slugom krenuo u potragu.
Posle dugih lutanja po svetu, jednom je došao do jezera pa zatim do bogatih i velikih dvora u kojima su se nalazile baba, carica i jedna devojka. Od babe je saznao da paunice svaki dan dolaze da se kupaju u jezeru. Ona mu je nudila svoju kćer, koja je bila krasna devojka, i sve blago koje ima, ali carević nije hteo da čuje za to.
Ujutro se uputio do jezera kako bi pričekao paunice, a baba za njim pošalje slugu i naredi mu da careviću kradom dune meščićem za vrat kako bi on zaspao i propustio priliku da razgovara s paunicama. Sluga je izvršio naredbu koju je dobio, a čim je carević zaspao, osam paunica je sletelo na jezero, a deveta na njegovog konja. Krenula je da grli i budi carevića, ali nije uspela u tome.
Paunice su nakon kupanja odletele zajedno, a carević se probudio odmah nakon toga. Pitao je slugu jesu li dolazile, a on mu je ispričao šta se desilo.
Drugog dana se opet sa slugom uputio do jezera. Sluga je opet napravio ono što mu je baba naredila pa je carević zaspao kao mrtav. Paunice su opet došle na jezero i njegova devojka je pokušavala da ga probudi, ali ni ovaj put nije uspela. Rekla je slugi da poruči svom gospodaru kako one samo još sutra dolaze tu i da se više nikad neće vraćati. Sluga je tako rekao careviću nakon što se on probudio, a carević je od muke i tuge počeo da čupa kosu.
Trećeg dana se opet uputio na jezero i ovog je puta trčao kako ne bi zaspao, ali sluga je svejedno uspeo da izvrši naredbu. Ponovilo se sve isto kao i prethodna dva dana, ali ovog puta je devojka rekla sluzi da poruči gospodaru kako treba da smakne gornji klin na donji pa će uspeti da je pronađe. Kada je carević to čuo, izvadio je sablju i sluzi odrubio glavu.
Nakon toga je sam putovao svetom pa je tako došao do planine u kojoj je živeo jedan pustinik. Pitao ga je o zlatnim paunicama, a pustinik mu je objasnio gde ih može pronaći. Carević je putujući došao do belog grada u kojem se raspitivao o paunicama. Kada je stigao do dvorca na koji su ga uputili, zaustavila ga je straža. Javili su carici da je stigao, a ona je svom snagom potrčala prema njemu.
Nekoliko dana kasnije su se venčali i carević je ostao da živi kod nje. Carica je nakon nekog vremena krenula u šetnju, a on je ostao u dvorcu. Dala mu je ključeve koji su otvarali 12 podruma i rekla kako u sve podrume može ići, samo u dvanaesti ni u kojem slučaju ne sme da uđe.
Nakon što je ona otišla, carev sin je počeo da razmišlja o tome šta se nalazi u dvanaestom podrumu. Sve ih je redom otvarao, a kada je došao do poslednjeg, malo se kolebao, ali ga je na kraju ipak otključao. Nasred podruma nalazilo se bure iz kojeg je dopirao glas koji je tražio čašu vode. Kako je carević dodavao vodu u bure, pucali su obruči na njemu. Nakon što je pukao i poslednji, iz bureta je izleteo zmaj koji je potom zgrabio caricu i odneo je. Kada su stigle njene sluškinje i ispričale šta se desilo, carević od tuge nije znao šta da radi. Odlučio je da će opet krenuti u potragu za njom.
Kako je putovao, sretao je razne životinje koje su se našle u nevolji. One su mu u zamenu za spas nudile pomoć kada mu zatreba. Putujući je naišao i na jednog čoveka koji mu je objasnio gde se nalaze dvori od zmaja. Carević je stigao tamo i pronašao svoju ljubav pa su se njih dvoje dogovorili da će pobeći. Seli su na konja i otišli.
Zmaj je po dolasku otkrio da nema carice, ali je prvo odlučio da će jesti i piti, a tek onda krenuti za njima. Nakon ručka je seo na konja i sustigao carevića i caricu za tili čas. Nju je opet oteo, a careviću je zapretio da se više ne vraća ako želi i dalje živeti.
On se sutradan ipak vratio u zmajev dvor pa se dogovorio sa caricom da će ona pokušati saznati od zmaja gde je on dobio onako brzog konja. Kad se zmaj vratio kući, ona mu se počela umiljavati i ispitivati ga o konju. Zmaj joj je otkrio da u jednoj planini živi baba koja ima 12 konja, a jedan od njih je posebno dobar – to je brat njegovog konja. Onaj ko je želeo dobiti konja od babe, morao je da joj služi tri dana i da čuva kobilu i ždrebe. Ko uspešno ispuni taj zadatak, mogao je dobiti konja po izboru. Ali ako se desi da zadatak prođe neuspešno, ta osoba gubi glavu.
Sutradan je carević opet došao, nakon što je zmaj otišao od kuće. Carica mu je ispričala sve šta je saznala od zmaja, pa se on uputio u planinu kod babe. Rekao je da želi služiti kod nje tri dana i baba je to prihvatila. Izvela ga je nasred dvora kako bi mu pokazala odrubljene glave svih onih koji nisu uspeli da sačuvaju kobilu, ali on se nije preplašio.
Prve je večeri jahao s kobilom po polju, ali je u neka doba zaspao. Kad se probudio kobila više nije bila tu. Krenuo je da je traži pa je stigao do nekakve vode. Setio se ribice koju je nekoć spasio pa je zatražio pomoć od nje. Ona mu je pomogla da se kobila i ždrebe izvuku iz vode.
Kad se vratio kući, baba je odvela kobilu u konjušnicu i pretila joj žaračem. Kobila joj je objasnila da je pobegla u vodu, ali da su ribe prijatelji od carevića i zato su je otkrile. Baba joj je naredila da se sutradan pretvori u lisicu.
Carević je sljedeće noći opet zaspao dok je čuvao kobilu. Kad se probudio i video da je nestala, setio se kako je spasio lisicu i kako mu je ona obećala pomoći kada mu bude trebalo. Protrljao je dlaku koju mu je lisica nekoć dala i objasnio šta se desilo. Lisica mu je otkrila da se kobila pretvorila u lisicu i objasnila kako je može vratiti. Nakon što je carević doveo kobilu kući, baba se opet naljutila pa je naredila kobili da se ona i ždrebe sutradan pretvore u kurjake.
Treće noći se opet dogodilo isto. Carević je zaspao, kobila je nestala, a on se setio kako je nekada prije pomogao kurjaku da se spasi i ovaj mu je dugovao uslugu. Kurjak mu je pomogao da vrati kobilu pa je carević uspeo da se izvuče i treću noć zaredom.
Baba je morala da izvrši svoje obećanje. Ponudila mu je da bira konja kojeg želi, a kada je on rekao da hoće najružnijeg od njih, pokušala je da ga odgovori od toga. No carević nije odustajao pa baba nije imala izbora, dala mu je konja kojeg želi.
Kad se malo udaljio od babine kuće, uredio je konja pa je on sada sijao kao da je od zlata. Nakon što ga je uzjahao, konj ga je za čas donio pred zmajeve dvore. On i carica su opet pobegli. Kada je zmaj došao i video da nema carice, pitao je svog konja hoće li prvo da jedu i piju, pa da ih onda traže. Konj mu je odgovorio da je svejedno, jer ih svakako neće stići.
Zmaj je odmah seo na konja i krenuo za carevićem i caricom. Kada im se približio, njihovi konji su počeli da razgovaraju međusobno. Zmajev konj je zatražio od brata da ga pričeka, jer ga nikako ne može sustići, a ovaj mu je odgovorio da je lud jer nosi zmaja na sebi i da ga zbaci na tlo. On je to i učinio pa je zmaj tresnuo o kamenje i raspao se na komade. Carica se prebacila na njegovog konja pa su zajedno otišli u njeno carstvo, gde su sretno carevali do kraja života.
Analiza likova
Likovi: carević, devojka paunica – carica, zmaj
Carević – poseduje nekoliko pozitivnih osobina, uporan je, hrabar, snalažljiv, plemenit, odlučan, veran i požrtvovan. On je prikazan kao čovek iz stvarnog života jer poseduje sve osobine koje su karakteristične ljudskim bićima. Stoga, osim pozitivnih, on poseduje i neke negativne osobine od kojih se posebno ističe surovost (bacio je babu u tamnicu, a svom sluzi je odrubio glavu).
Paunica/carica – oko nje se vrti cela priča i ona je pokretač radnje. Iako je prisutan od početka do kraja pripovetke, lik carice nije dovoljno opisan. Osobine koje ona poseduje su lepota, vernost i snažna ljubav koji oseća prema careviću. Bila je toliko lepa da ju je i zmaj otimao nekoliko puta.
Ostavite odgovor