Zidanje Skadra obrađena lektira. Lektira sadrži detaljnu analizu dela, književne elemente i prepričani sadržaj, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno delo Zidanje Skadra >>
Analiza dela
Zidanje Skadra pesma je koja pripada predkosovskom ciklusu srpske epske narodne poezije. Prvi put je objavljena 1815. godine i to u verziji koju je zabeležio Vuk Stefanović Karadžić, nakon što je poslušao pevanje Starca Raška, hercegovačkog pripovedača. Nakon što je pesma zabeležena i tiskana u zbrci Vukovih narodnih pesama, poslana je Jakobu Grimu, koji ju je preveo na nemački i za nju rekao da je jedna od najdirljivih narodnih pesama svih vremena. Jedan od prevoditelja ove pesme na nemački bio je i Johan Volfgang Gete, ali njegov prevod ne ističe toliko sentiment pesme koliko pogubnost suvjerja koje je on smatrao barbarskim.
Događaji o kojima se govori u ovoj epskoj pesmi desili su se u 14. veku, u okolici grada Skadra. Ne zna se točno mesto, ali ono može biti u sadašnjoj severnoj Albaniji, Crnoj Gori ili jugozapadnoj Hercegovini. Glavni motiv o kojem se u pesmi govori je ljudska žrtva. Zasnovan je na priči o vojsci koju su prevodili kralj Vukašin Mrnjavčević i njegov sin, koji su 1371. godine došli do Skadra kako bi se pripremili za bitku na Marici, protiv Turaka.
Glavni motiv pesme je prinošenje žrtve kako bi omogućila uspešno zidanje grada, odnosno zida koji će biti obrana protiv neprijatelja. Žrtva je zazidavanje žive žene jednog od brata Mrnjavčevića u zidine tvrđave, kao simbola ljudske žrtve koja mora da se prinese kako bi se uspešno izgradila velika građevina. Nekada je postojalo verovanje da se ništa veliko i značajno ne može izgraditi bez takvog oblika žrtvovanja, a u ovom priči žrtvu zahteva vila koja zidanje može da učini uspešnim ili ga pretvori u tragediju.
Motiv iz ove priče upotrebio se u mnogim narodima istočne Evrope. Može se pronaći mađarska, rumunska i bugarska verzija, ali one su sve napisane u obliku balada. Srpska verzija priče o zidanju Skadra smatra se najstarijom te je jedina napisana u obliku epske pesme.
Književni elementi
Vrsta dela: epska pesma
Vreme radnje: 14. vek
Mesto radnje: okolica Skadra
Tema dela: prinošenje žrtve za uspešnu gradnju zida
Ideja dela: sve veliki pothvati zahtevaju žrtvovanja
Prepričano delo
Tri brata Mrnjavčevića gradila su grad. Prvi brat bio je kralj Vukašin, drugi vojvoda Uglješa, a treći Gojko. Grad koji su gradili zvao se Skadar i građen je na Bojani. Gradili su ga već tri godine i za to vreme trista majstora nisu mogli postaviti ni temelje, a kamoli na njima podići i grad. Problem je bio u tome što bi svake večeri vila srušila ono što su majstori taj dan sagradili.
Četvrte godine dođe vila s planine i kaže kralju Vukašinu da se ne muči i ne troši blago na granju, jer neće moći ni temelje podignuti niti grad izgraditi dok ne pronađe dvoje od slična imena, Stoju i Stojana, brata i sestru, i zazida ih u kuli temelja. Tako će temelj biti čvrst i na njemu će se moći sagraditi grad.
Kada je Vukašin to čuo, pozvao je svog vjernog slugu Desimira i rekao mu da uzme konja i šest tovara blaga, pa neka ode u svijet i potraži brata i sestru, Stoju i Stojana. Neka ih ili otme ili otkupi, ali neka ih dovede kako bi ih zazidali u kulu i na tim temeljima sagradili grad. Sluga Desimir učini kako mu je rečeno. Uzme konja i šest tovara blaga, pa ode u svijet tražiti Stoju i Stojana, brata i sestricu.
Desimir je tako lutao svijetom tri godine, ali nije pronašao koga je tražio. Na kraju se vratio Skadru bez brata i sestrice. Kada je kralj Vukašin to čuo, pozvao je Radu neimara (graditelja) i rekao mu neka tristo majstora počnu za ziđanjem. Ali onda se ponovo pojavi vila i kaže da se ne muče graditelji niti nek se blago troši, jer neće moći ni podignuti temelje, a kamoli izgraditi grad dok se ne prinese žrtva. Rekla je da tri brata imaju tri ljube i čija sutra dođe majstorima donijeti ručak, neka bude zaziđana u kuli u temelju, na kojem će se sagraditi grad.
Kralj Vukašin pozove svoju braću i kaže im što mu je vila rekla. Također, tražio je da obećaju da ni jedan neće da kaže svojoj voljenoj šta ih čeka, nego neka ostave na sreću koja će biti žrtvovana. Braća se zakunu i vrate svak svom dvoru na večeru. Ali onda najpre kralj Vukašin pogazi reč i kaže svojoj ženi da sjutra ne odlazi na Bojanu nositi majstorima ručak jer će izgubiti glavu. Uglješa također pogazi reč i kaže svojoj ženi da ne odlaze ujutru majstorima nositi ručak da je ne bi zazidali u kulu. Jedini koji reč ne pogazi bio je Gojko, najmlađi brat.
Ujutru, kad dođe vreme da se na Bojanu majstorima nosi ručak, dođe gospođa kraljica svojoj jetrvi, ženi Uglješinoj i kaže joj da ju je zaboljela glava, pa može li ona da nosi majstorima ručak. Ljuba Uglješina kaže kraljici da je nju zaboljela ruka, pa nek ode mlađoj jetrvici, Gojkovoj ženi. Ona ode, ali kad se potuži mlađoj jetrvici, ova joj kaže da bi rado otišla da nosi ručak, ali još nije dete okupala, niti platno isprala. Kraljica joj kaže neka ode i nosi ručak, a ona će joj isprati platno i okupati čedo.
Gojkova žena je posluša i odnese majstorima ručak. Kada je Gojko ugleda, srce mu se sažali, ne samo da će ostati bez žene, nego će mu i dete od mesec dana ostati bez majke. Žena se iznenadi kada ga vidi kako plače. On joj kaže da joj je žao jer je imao „zlatnu jabuku“ i sada će je morati ostaviti na Bojanu. Dođu mu tada braća i odvedu ženu.
Kada su došli majstori da zazidaju nevestu, ona se stade smijati jer je mislila da je sve to šala. Smijala se sve dok je skoro celu nisu zazidali, a onda je počela plakati i moliti da joj se smiluju. Ali ni jedna molba nije pomagala. Mlada nevjesta napokon je shvatila da će je odista zazidati pa je molila Radu neimara da joj barem napravi prozor za dojke, da može da podoji svog Jovu, još nejako dete, molila je da ostavi i prozore na očima da možda i da ga gleda kako raste.
Rade se smiluje pa joj ostavi prozor na očima i prozor na dojkama. Dojila je tako mlada nevjesta svoje čedo nedelju dana, a onda je izgubila glasa. Dojila ga je još godinu dana i nakon toga, iz zida je i dalje teklo mleko, za svu čeljad čije majke ga nisu imale.
Likovi: braća Mrnjavčević, vila, kraljica, nevjeste
V.B.
Ostavite odgovor