Radoje Domanović

Radoje Domanović bio je osnivač satirične pripovetke te je istu i uveo u srpsku književnost. Rodio se 1873. godine u selu Ovsište kod Kragujevaca u jednoj seoskoj porodici. Otac mu je bio učitelj.

Osnovnu školu završio je u susjednom selu Jarušicama završio je osnovnu školu dok je gimnaziju pohađao u Kraljevu. U Beogradu na Velikoj školi završio je filološke i istorijske studije. Radio je u Pirotu, Vranju i Leskovcu kao nastavnik istorije i maternjeg jezika.

Rano je počeo da piše, još za vreme đačkih dana. Te pripovetke su se često sastojale od njegovih beleška sa sela i palančkog života. Dela iz tog perioda su: "Iz beležaka sa sela", ""Sima penzioner", "Pozorište u palanci".

Kao napredni intelektualac često je menjao mesto poslovanja. Bio je član samostalne radikalne stranke, a nakon 1903. godine kada je pao apsolutizam odvojio se od samostalnih radikala te je pokrenuo politički list "Stradija".

S vremenom je postao pravi boem, a takav život uništio ga je fizički i psihički. Umro je napušten od svih i sam, u 35. godini, 1908. godine.

Najpoznatiji je bio kao satiričar, a njegova alegorijsko-satirična dela postigla su najveći uspeh. To su dela: "Vođa", "Straduja", "Danga", "Ukidanje strasti", "Mrtvo more".