Borislav Pekić

Borislav Pekić jedan je od najznačajnijih srpskih pisada 20.veka. Bio je i drmaki pisac, romansijer i filmski scenarista. Rođen je u Podgorici 1930. godine. Pekićev otac bio je državni činovnik, pa se Borislav s obitelji često selio. Nakon što se doselio u Beograd 1945. nastavio je školovanje u gimnaziji, gdje i i maturirao.

Ubrzo nakon mature, Pekić je bio uhapšen pod optužbom da je bio član ilegalne studentsko-gimnazijske organizacije koja je radila protiv naroda i države. Bio je najpre osuđen na 10, a onda i na 15 godina zatvora s prisilnim radom, ali je nakon četiri godine pomilovan. Godine provedene u zatvoru, bila su mu inspiracija za mnoga kasnija književna dela.

Studirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a prva knjiga koju je izdao bila je "Vreme čuda", objavljena 1965. Roman je privukao veliku pažnju i čitalaca i kritike. Roman je rpeveden na engleski, francuski, poljski, ruski i još mnoge jezike. Njegov drugi roman "Hodočašće Arsenija Njegovana" priskrbilo mu je, među ostalima, i slavnu NIN-ovu nagradu.

Pekić se uskoro preselio u London, a u Jugoslaviji je tada postao persona non grata. Izdaje tada svoja najbolja dela: "Kako upokojiti vampira" 1977. godine, "Odbrana i poslednji dani", a onda i sedam toma romana "Zlatno runo". Osamdesetih godina, Pekić je počeo da piše romane malo više beletristilčke tematike. Napisao je "Atlantidu" u kojoj, između ostalog, piše od zaveri robota koji pokušavaju da unište ljudsko čovečanstvo i zamene ga svojim, zatim "Besnilo", o epidemiji mutiranog virusa besnila na londonskom aerodromu Hitrovu, te "1999.", svojevrsni homaž Orvelovoj "1984.", u kojoj nastavlja svoju tematiku robota koji su napokon uspeli da unište ljudski rod.

Moramo još da spomenemo i njegov "Novi Jerusalim" koji je također dobio mnogo nagrada, a koje su samo zaokružile njegovo plodno i važno književno stvaralaštvo.

Pekić je umro 1992. u Londonu.