Poezija Silvija Strahimira Kranjčevića podrazumeva početno mladalačko razdoblje iz kojeg dolazi zbirka pesama "Bugarkinje", zatim razdoblje klasičnog stvaralaštva sa zbirkom "Izabrane pjesme" koje su potvrdile status koji je Kranjčević imao među tadašnjim pesnicima i kasnije razdoblje s "Trzajima" obilježeno najviše pesimizmom te određenim dogmama.Delovanju … [više]
Silvije Strahimir Kranjčević
Silvije Strahimir Kranjčević se smatra jednim od najznačajnijih pesnika iz razdoblja realizma koji je iza sebe ostavio veliko nasleđe. Rođen je 17. Februara 1865. godine u Senju gde je završio Pučku školu i osam razreda gimanzije. Zbog buntovnog karaktera na kraju nije maturirao.
Budući da nije maturirao 1883. godine je bio primoran provesti dva meseca u semeništu u Senju, a nakon toga još šest meseci u Rimu, unutar poznate obrazovne ustanove Collegium Germanico-Hungaricum. Zahvaljujući pomoći biskupa Strosmajera Silvije se rešio svećeničkog poziva. Na biskupovu intervenciju Silvije se upisao na kurs za učitelja.
Kada se vratio iz Rima neko je vreme proveo u Zagrebu i družio se s književnicima koji su pratili koncepte pravaške političke orjentacije. U tom je periodu počeo pripremati prvu zbirku pjesama "Bugarkinje". Ona je objavljena na kraju 1885. godine.
Nakon neuspelog pokušaja da pronađe mesto učitelja u Senju, 1886. godine odlazi u Bosnu, a do 1893. godine radi na nekoliko različitih lokacija kao što su Sarajevo, Mostar i Livno. U Sarajevu je na ostao do kraja svog života.
U tamošnji grad je došao 1893. godine na nagovor Koste Hormana kojeg su austrijske vlasti imenovale za poverenika kulture. Iako je Horman pokrenuo časopis "Nada" čija je prvotna uloga bila da se istakne kao režimski list koji je trebao djelovati na području Bosne i Hercegovine, glavni urednik bio je Kranjčević koji je u devet godina koliko je "Nada" izlazila, stvorio jedan od najkvalitetnijih časopisa bivše Jugoslavije.
Kada je časopis prestao da izlazi Kranjčević je 1904. godine počeo vršiti funkciju direktora u trgovačkoj školi. Zbog teške bolesti otišao je u Beč kako bi se izlečio, ali nažalost nije uspeo. Umro je 29. oktobra 1908. godine u Sarajevu. Dok je boravio u Sarajevu u Zagrebu su izašle "Izabrane pjesme", a treća zbirka "Trzaji" objavljena je u Tuzli.