Od Simovićeve prve zbirke "Slovenske elegije" pa do danas prošlo je nešto više od pola veka. Njegova poezija nam nudi širok tematsko-motivski i formalni raspon Simovićevih stihova. U njegovoj poeziji pevalo je naše kulturno i jezičko nasleđe, ali nije zaobišao ni suočavanje sa aktuelnim društvenim zbivanjima. U svojim pesmama pesnik je ukrštao retorske tokove, crni … [više]
Ljubomir Simović
Ljubomir Simović je rođen 2. decembra 1935. godine u Užicu (Kraljevina Jugoslavija). Osnovnu školu i niže razrede gimnazije završio je u Užicu, zatim je prešao u Beograd gde je diplomirao na Filološkom fakultetu, na grupi za Istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik, 1962. godine.
Još kao student bio je urednik studentskog lista "Vidici". Prvu pesmu "Jutro" objavio je kao učenik Učiteljske škkole, u "Učiteljskoj iskri" 1951. godine.
Objavljivao je u raznim listovima: "Vestima", "Mladoj kulturi", "Omladini", "Studencu", "Letopisu Matice srpske", "Međaju", "Politici", "Ninu" i mnogim drugim časopisima.
Ceo radni vek bio je urednik Umetničke redakcije Prvog programa Radio Beograda.
Njegove pesme i drame vezane su za zavičaj, istorijsku prošlost i tradiciju. On nam je prenosio mentalitet Užičana, nihov smisao za humor. Njegova dela su prevedena na gotovo sve evropske jezike, a njegove drame su izvođene kako na domaćim tako i na svetskim scenama pozorišta.
Njegova najznačajnija dela su pesma "Balada o Stojkovićima" te zbirke "Slovenske elegije", "Veseli grobovi", "Poslednja zemlja", "Šlemovi", "Uoči trećih petlova", "Subota', "Vidik na dve noge", "Um za morem", "Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj", "Istočnice", "Gornji grad", "Igla i konac", "Ljuska od jajeta".
Izbor iz njegovog pesništva objavljen je u knjigama: "Izabrane pesme", "Hleb i so" (1985, 1987.), "Istočnice i druge pesme", "Učenje u mraku".
Sabrane pesme Ljubomira Simovića objavljene su u izdanju: "Stubovi kulture" (1999. godine).
Pored pesama Simović je napisao i četiri drame: "Hasanaginica", "Čudo u Šarganu", "Putujuće pozorište Šopalović" i "Boj na Kosovu", po drami "Boj na Kosovu" snimljen je i film.
Njegovi eseji o pesnicima sakupljeni su u tri izdanja knjige "Duplo dno"(1983., 1991., 2001.), dok su drugi razgovori štampani u knjigama "Kovačnica na Čakovini", "Galop na puževima", "Novi galop na puževima". "Dnevnik snova" objavio je pod nazivom "Snevnik" u časopisu "Delo".
Ljubomir Simović izabran je za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti oktobra 1994. godine.
Osvojio je mnogobrojne nagrede i priznanja među kojima su: Sterijina nagrada, Đorđe Jovanović, Isidora Sekulić, Desanka Maksimović, Zmajeva nagrada, Branko Miljković, Milan Rakić, Oktobarska nagrada, BIGZ-ova nagrada, Vasko Popa, Kozara, nagrada za životno delo Srpske književne zadruge i mnoge druge nagrade.