Grigor Vitez jedan je od začetnika moderne dečje književnosti na ovim prostorima. Za života je napisao mnogo pesama i priča za decu, objedinjenih u zbirke među kojima je najpoznatija "Kada bi drveće hodalo". Poezija mu je vrlo slična onoj Dobriše Cesarića, jer poput Cesarića i on koristi jednostavne stihove kojima se prikazuju lako shvatljive pesničke slike, a sve uz … [više]
Grigor Vitez
Grigor Vitez značajan je književnik za decu i mlade, najpoznatiji po tome što je osuvremenio književnost za decu na ovim prostorima. Napisao je mnoge pesme i priče, ali i članke u časopisima upravo o deci i dečjoj književnosti, a njegovi radovi neizostavan du sio svih školskih čitanki i antologija pjesama za decu.
Vitez je rođen 1911. godine u mestu Kosovac, kod Okučana, na teritoriju današnje Hrvatske. Ime koje mu je dato na rođenju je Grigorije. Porodica mu je bila srpskog podrijetla: otac mu je bio Teodor Vitez, poreklom iz sela Bukovica u Ravnim kotarima, odnosno u Dalmaciji, a majka Ana Milosavljević, čiji su preci u Slavoniju došli u 17. veku iz Bosne. Očevo porodično prezime bilo je Alavanja, koje je promenjeno nakon što je jedan njegov predak dobio počasni naslov viteza od kraljice Marije Terezije, pa je porodica titulu uzela kao prezime. O svojoj porodici pisao je u knjizi "Dečji pisci o sebi" Ahmeta Hromadžića.
Vitez je odrastao u Slavonskom selu, a obitelj mu se bavila poljodelstvom. Imao je još trojicu braće. Otac im je umro kada je Grigor bio predškolsko dete, što se dogodilo nešto pre početka Prvog svetskog rata. Vitez je osnovno školu završio u Okučanima, a onda srednju gimnaziju u Novoj Gradišci. Prve pesme počeo je pisati kao maturant. Nakon gimnazije upisao je učiteljsku školu u Pakracu, nakon čega je postao i učitelj.
Nakon diplome, prvo zaposlenje dobio je u selu pored Đakova. Nakon toga preselio se u Voćin. Tamo je upoznao svoju buduću suprugu Elizabetu Perlik. Kada je počeo Drugi svetski rat, Vitez je dobio premeštaj u Gornji Vakuf, a zatim i u Golince. U to se vreme pridružio partizanima kojima je vodio učiteljske tečajeve kako bi i oni nakon rata mogli da se bave tim poslom. Nakon rata, zaposlio se u Ministarstvu prosvete i preselio u Zagreb. Radio je i kao urednik u izdavačkoj kući Mladost. 1957. godine pokrenuo je biblioteku Vjeverica koja je objavljivala dečju književnost. Radio je i kao tajnik Društva hrvatskih književnika te prevodio dela s francuskog, ruskog i slovenskog jezika.
60-ih godina prošloga veka Grigor Vitez bio je jako lošeg zdravstvenog stanja. Imao je oštećenu kičmu, pa je zbog toga bio prikovan za krevet. 1966. godine je i umro te je pokopan u rodnome mestu Kosovcu. Nakon smrti, od 1967. godine, počela je da se dodeljuje nagrada "Grigor Vitez" i to najboljim piscima i ilustratorima knjiga za decu.
Grigor Vitez je za života napisao mnoga dela za decu, ali i odrasle. U opusu za odrasle nalaze mu se zbirke: "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje života" i "Kao lišće i trava". Najpoznatiji naslovi za decu su mu "Kad bi drveće hodalo", "Sto vukova", "Gde priče rastu" i mnoge druge.