„Očevi i deca“ realistički je roman Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Smatra se najznačajnijiim ruskim romanom 19. veka. U njemu govori o sukobu generacija i različitostima društvenih slojeva, koji se najjasnije očituju kroz nihilističke stavove glavnih likova. Nihilizam je termin kojeg je Turgenjev prvi upotrebio upravo u ovom romanu. Pojam je definisao kroz karakter i postupke lika Jevegenija Vasiljeviča Bazarova te izabranice njegova srca Ane Sergejevne Odincovne, koja, iako sebe nije prozivala nihilistom, zapravo je jedina koja je ostala verna tom uverenju.
Bazarov, s druge strane, sam sebe proziva nihilistom i modernim anarhistom. On je radikalni individualista koji kritikuje društvo u svim njegovim segmentima – od uređenja, odnosa među društvenim slojevima, pa sve do njegovih uverenja. Bazarov upravo zbog svojeg društvenog položaja – koji nije ni aristokratski, niti kmetski, ima priliku da sagleda društvo u celini i prepozna sve njegove mane. A zbog svog karaktera, on se ne boji da te mane naglašava.
Bazarovo verovanje je verovanje ni u šta, a posebice ne u idole i ideologije kojima se priklanjaju pripadnici njegove okoline, On je buntovan i sklon verovanju isključivo u znanost, što kao doktrina dominiše ovim romanom. Upravo takvi stavovi i način kojim su izneseni, približavaju roman naturalizmu. Naturalizam takođe uzdiže znanost nad poetikom te postavlja racionalnost ispred ideologije i vere.
Ipak, Bazarov s vremenom popušta u svom tvrdoglavom verovanju ni u šta. Zaljubljuje se i unatoč pokušajim da odbaci osećaje, shvaćajući ljubav kao budalaštinu, s vremenom ipak popušta, izjavljuje ljubav i time ostane odbijen. Tim činom odbijanja prepoznajemo lik Ane kao pravog nihilista. Ona je, opet unatoč svojim osećajima ljubavi prema Bazarovu, odlučila je da zanemari osećanja i ostane verna svom duševnom miru.
Ona je jest suprotna Bazaru po odlukama koje je napravila, ali potpuna karakterna suprotnost mu je Arkadije. Iako se najizrađeniji sukob događa između Pavela Petroviča i Bazara, oni su zapravo vrlo slični karakteri. Ovom netrpeljivosti ne očituje se toliko sukob karaktera, koliko društvenih staleža.
S druge strane, Arkadije i Bazar su karakterne oprečnosti. Iako su tokom romana uglavnom prijatelji, oni ne mogu da budu više različiti nego što jesu. Jedan je bunotovni znanstvenik i kritičar svega unutar čoveka i društva, sklon podsmehu, ali i marljivom radu, kao i pogrešnim odlukama, dok je drugi povodljiv, naučen na lagodan život, pomalo len, ali ne i tvrdoglav, već spreman na promene. Arkadije se divi Bazaru, jer on nedvojbeno jest jaka i inteligentna ličnost, koja lako potiče takva osećanja u manje samopouzdanim ljudima, ali to prijateljstvo dolazi na kušnju kada između njih stane sklonost prema istoj ženi.
Kao što vidimo, roman Turgenjeva pun je sukoba i prikaza oprečnosti koje sačinjavaju naše društvo, ali i ljude kao pojedince. Oprečnost ne nalazimo samo u sukobu generacije, sukobu karaktera te sukobu društvenih slojeva, već i različitom razvoju sličnih odnosa. Pisac koristi različite karaktere u sličnim odnosima, te razvojem tih odnosa prikazuje kompleksnost ljudskih sudbina. Pravi primer je različiti razvoj ljubavnih odnosa između Katje i Arkadija, te Ane i Bazara. Oba odnosa temeljena su na ljubavi i jednakim stavovima, sličnim karakterima i udobnosti bivanja s onim drugim, a opet završavaju na posve različite načine. S jedne strane imamo miran brak, decu i ostvarenu ljubav Arkadija i Katje, a s druge strane zamršene emocionalne vrtloge, odbijanja i propalu ljubav Katje i Bazara.
Vrsta dela: roman
Vreme radnje: kraj 19. veka
Mesto radnje: Rusija
Kratak sadržaj prepričano
Nikolaj Petroviča Kirsanov pet sati čekao je svoga sina koji se nakon završenog univerziteta vraća na rodno imanje iz Petrograda.
Nikolaj je srednjovečni čovek koji je nedavno preuredio i reorganizovao svoje imanje, oslobodivši sve kmetove. Tim pomalo liberalnim potezom navukao je negovodovanje konzervativne okoline na sebe. Nikolaj je i u privatnom životu bio netipičan. Živeo je u nezakonitom braku s mirnom i dobrom ženom Feničkom, koja mu je nekada bila sluškinja. Ona mu je pre šest meseci rodila sina. Prva Nikolajeva žena umrla je pre dvadeset godina, što je na njega ostavilo težak udarac i nakon mnogo godina samoće, napokon je ponovo pronašao mir.,
S njima na imanju živi i Nikolajev stariji brat Pavel Petrović. On je penzionisani vojni oficir, pred kojim je bila svetla vojnička budućnost i zavina karijera, ali ju je prokockao zbog nesrećne ljubavi s tajnovitom kneginjom. To je na njega ostavilo toliki trag da je nakon umirovljenja došao na bratovo imanje i ostao tu živeći potpuno neproduktvnim životom. Pavel je bio uglađeni aristokrata lepih manira i odmerenih stavova, ali ne mogavši da trpi osude društva, nije dopuštao bratu da se po drugi put oženi pre njega.
Nikolajev sin Arkadij stiže na imanje zajedno sa svojim prijateljem Bazarovim. Oseća se Nikolajeva nelagoda zbog mlađe žene, još nevenčane i tek rođenog deteta, ali Arkadij svejedno srčano pozdravlja maćehu, kao da nelagodu ni ne primećuje.
Dvojica prijatelja na imanju provedu dve nedelje tokom kojih Bazarov radi na svojim naučnim eksperimentima, a Arkadij lenčari, povremeno se sukobljujući s oce.
Stalni sukobi događaju se i između Bazarova i Pavela Petroviča. Bazarov je bio mlad i pomalo arogantan kritičar svih društvenih pravila i odnosa. Bio je zajedljiv i bez poštovanje se podsmehivao svemu u što nije verovao, a sam kaže da ne veruje ni u šta. S druge strane Pavel je bio aristokrata stare škole sa sopstvenim sustavom vrednosti i nije podnosio Bazarov nastup. Sve to rezultiralo je svađom.
I Pavel i Nikolaj nisu odobravali Bazarova, te su se bojali njegovog utecaja na Arkadija, koji ga je u gotovo svemu sledio. Bojali su se njegovih radikalnih ideja iako su se trudili da ga razumeju, te na taj način upoznaju mišljenje Bazarove generacije. Ovaj dio romana jasno prikazuje generacijski jaz između starih ideala Nikolaja i Pavela i novih ideja Bazarove generacije. I dok se taj jaz kod Nikolaja manifestuje kao želja za učenjem i napretkom, ali i strah, kod Pavela se ispoljava kroz mržnju i netrpeljivost prema Bazaru.
U to vreme, Pavel i Nikolaj dobili su pismo od svog rođaka, koji ih poziva u posetu kod sebe u grad. Ali ne želeći da nanovo slušaju hvalisanja svog rođaka, odluče da pošalju Arkadija i Bazarova.
Arkadij i Bazarov odu u grad, usput se provodeći i upoznajući uzbuđenja velikog i napučenog mesta. Odlaze na guvernatov bal i tamo upoznaju zamamnu i bogatu Anu Sergejevnu Odincovu.
Ona je bila mlada udovica, ali izuzetno pametna i nekonvencionalna. Odmah se svojim idejama i stavovima svidela Bazarovu, ali on nikako nije htio da prizna svoje osećaje, izjednačavajući ljubav s glupošću. Njena lepota privukla je i Arkadija, ali je on vrlo brzo primetio da se njoj više sviđa Bazarov, postavši ljubomoran i netrpeljiv prema njemu.
Ana ih je pozvala na svoje imanje, gde su proveli dve nedelje. Na imanju su upoznali Aninu sestru Katju, s kojom se Arkadija družio niti ne shvaćajući koliko mu godi njeno društvo. Iako je s njom imao mnogo više zajedničkoga, još uvek je maštao o privlačnoj Ani.
Na kraju je i Bazar popustio svojoj zaljubljenosti, pa joj je priznao svoja osećanja. Ali Ana je bila osoba koje je unatoč svojoj otvorenosti i radoznalosti, ipak težila mirnom i monotonom životu, ne želeći da se dovodi u stanje uzbuđenja i ljubavi. Ona je odbila Bazarova, iako joj se jako sviđao, zagolicavši njenu maštu Protrnula je kada ju je poljubio i upravo da ne naruši svoj mir, otrgnula se iz njegovog zagrljaja i odbila ga.
Bazarov i Arkadij odlaze s Aninog imanja Bazarovim roditeljima na selo u posetu. Oni ih dočekaju s jednakom ljubavlju i uzbuđenjem kao i Arkadijeva obitelj. Žele provesti što više vremena sa svojim sinom kojeg nisu videli tri godine, ali Bazarov ubrzo postaje nervozan i želi što pre da ode i počne da radi na svojim naučnim eksperimentima. Bazarov uvredi Arkadija vezano za njegovu struku i tu dolazi do njihova prvog sukoba, koji je potaknut ne samo uvredom nego i Arkadijevom ljubomorom. Ovde se počnu da menjaju Arkadijevi stavovi prema Bazarovu. Počinje da ga gleda u drugačijem svetlu, ali pritom prepozna i ljubav prema Katji.
Obojica se vrate na imanje Arkadijeva oca, ali se Arkadij brzo ispriča pod izlikom da mora ići u grad da obavi neke poslove, ali zapravo ode kod Katje i prizna joj svoju ljubav. Zatraži od Ane blagoslov i nakon što ga dobije, odlazi kod njihova oca prositi Katju.
Za to vremen Bazarov se posvećuje svom poslu. Počne da flertuje s mladom Nikolajevom ženom, Feničkom, u jednom trenutku je gotovo na silu poljubivši. To vidi Pavel, pa izazove Bazarova na tajni dvoboj, ne rekavši Nikolaju pravi razlog dvoboja. U dvoboju se Bazarov pokaže spretnijim, pa pogodi Pavela, ozledivši mu nogu. Odmah mu priskoči u pomoć, jer je i sam lekar, a rana ne beše tako velika. Pavel mu izrazi poštovanje i zahvalnost zbog tog čina. On razgovara s Feničkom koja ga uveri da voli Nikolaja, pa Pavel odmah zatraži od mlađeg brata da oženi Feničku, dajući mu svoj blagoslov.
Bazarov nakon dvoboja odlazi sa imanja i na putu prema kući svojih roditelja, svraća na Anino imanje. Tamo susreće Arkadija i oprašta se s njime. Obojica su svesni da su razlike među njima prevelike da bi mogli da ostanu prijatelji.
Bazarov se vraća roditeljima, ali tamo nema nikakvoga posla. Pristaje da radi s ocem u njegovoj ordinaciji, a kada im jedan pacijent umre od tifusa, kako bi prikratio vreme, odluči da napravi autopsiju tela. Pritom se Bazarov poreže krvavim nožem i zarazi tifusom. Svestan skorašnje smrti, poziva Anu da ga poseti. On je već na smrtnoj postelji kada ona dolazi. Izjavi joj ljubav i on umre pokraj žene koju je voleo.
Nekoliko meseci nakon Bazarove smrti, Arkadija se ženi Katjom, a Nikolaj svojom Feničkom. Arkadiji žena rađa sina i celo imanje živi u sreći i slozi. Pavel odlazi u Dresden i tamo nastavlja sa životom, a Ana se udala za bogatog i uticajnog muškarca, koji je baš poput nje bio dobar, pametan i bezosećajan. Oni žive u miru i slozi, nadajući se da će se i zavoleti.
Bazarovi roditelji se pretvore u dvoje iznemoglih staraca koji u tuzi posećuju sinov grob.
Likovi: Jevgenije Vasiljevič Bazarov, Arkadije Nikolajevič Kirsanov. Nikolaj Petrovič Kirsanov, Pavel Petrovič Kirsanov, Ana Sergejevna Odincova, Katja Sergejevna Odincova, Fenička
Analiza likova
Bazarov je u ovom romanu lik koji predstavlja jednu novu generaciju mladih ljudi, s novim idejama i pogledima na život. Naravno, da bi on kao lik to postigao, kao karakter je postavljen mnogo radiklanijim od većine svojih sugodišnjaka. Bazarov je ciničan i zajedljiv prema društvu. Kritikuje apsolutno sve što se imalo kosi s njegovim pogledom na život i samim načinom života. Uz to je dovoljno hrabar da jasno govori svoje mišljenje, a dovoljno inteligentan da ga izreče jasno, dovitljivo i rečito. Zbog kombinacije svih navedenih osobina on ostavlja dojam arogantne osobe. Uz sve, on je privlačan i marljiv muškarac, pa lako skuplja svoje podanike. Jedan od takvih je bio i Arkadije.
Bazarov bez problema osvaja srce žene koja je i njega osvojila. Ali to ne znači da mu se osmehnula srećna ljubav. U početku ljubav i sam odbacuje, smatrajući je naivnom, irelevantnom i iracionalnom. Ipak, u trenutku strasti prepušta se svojim osećajima i tu izgubi. Žena koju je volio bila je upravo onakva kakvim je on sebe smatrao, ali se prevario. Ona je bila jača i ubeđenija u ispravnost svojih stavova. Bila je pravi nihilist, točno onakav kakvim se Bazarov predstavljao.
Kao vredan čovek posvećen nauci, Bazarov je od ruke nauke i stradao. Iako je zbog neopreznosti prerano umro, umro je zadovoljan i bezbrižan nakon što je po polednji put video svoju ljubav,
Arkadije je karakter posve oprečan Bazarovu. On je opčinjen svojim prijateljem i sledio ga je u gotovo svemu. Zavela ga je njegova pamet i karakter. Arkadije je do te mere sledio Bazarova da se zagledao u istu ženu kao i on, ne videći da je ta ljubav samo privid, dok ga ona prava čeka odmah pored njega. Arkadije je upravo zbog te ljubavi progledao, odbacio privremenu ljubomoru i vidio Bazarovo pravo lice. To lice nije bilo loše. ali nije bilo ni lice prijatelja.
Arkadije se zbog svoje mladosti suprostavlja ocu u mnogočemu, ali najviše zbog tuđih, a ne svojih ideja. Ipak, bliskost između oca i sina dovoljno je bila jaka da im to ne naruši odnos.
Na kraju romana Arkadije sluša svoje srce i odlazi da prosi ženu koju je stvarno volio,
Ana je ženski ekvivalent Bazarovu. Čak i karakterno jača, ona je prestavnik pomenutog nihilizma, koji je ovim romanom opće uveden kao pojam. Ana je liberalna žena otvorenih stavova, uvek željna zanimljivih ljudi i novih saznanja. Pametna je i lepa, posve bez predrasude i sasvim radoznala.
Ipak, ona previše voli svoj komformistički način života. Zato živi bez strasti, odričući se svih uzbuđenja, čak i kad joj padnu u naručje. Odbacuje ljubav i tog zanimljivog čoveka, toliko sličnog njoj samoj. Na kraju i ona priznaje svoju ljubav, ali bez potrebe da ju dokaže delima. To ne znači da ne ispašta zbog svojih uverenja. Udaje se za čoveka koji je onakav kakva je i ona sama. On je takođe pametan, dobar, bogat i hladan. Ima sve što ona traži i sve što je mislila da će ikada da joj treba.
Ipak, ono čemu se nada je ono što je tako lako bila odbacila kao nepotrebno i nepoželjno. Dobivši sve što je želela, ona sada želi i ljubav. Nada se da će je pronaći u čoveku kojeg je odabrala, ako ne. živet će u miru i slozi i bez nje.
Beleške o autoru
Ivan Sergejevič Turgenjev značajan je ruski književnik rođen 1818. godine u Orelu.
Bio je sin bogatih zemljoposednika koji su imali sredstava da mu priušte školovanje. Školovao se najpre kod kuće, a onda i u Moskvi, dok je studij filologije nastavio u Sankt Petersburgu.
Radio je tamo kao činovnik u ministarstvu spoljnih poslova, ali je već nakon dve godine odustao od posla i posve se posvetio literalnom radu.
Nasledio je očevo imanje, a kako je bio liberalan i grozio se bilo kakvog političkog radikalizma, oslobodio je svoje kmetove, te se i kasnije borio za njihova prava u društvu. To se nije svidelo zajednici u kojoj je živeo, a dodatne netrpeljivosti navukao je na sebe nakon objavljenog članka o preminulom Gogolju, koji je uspeo da izbege cenzure. Bio je uhićen i dve godine zatočen na svom imanju.
Nakon toga većinu je vremena provodio u inostranstvu, zbog čega je prihvatio „zapadnjački“ sustav vrednosti i političkog usmerenja. Družio se s velikim svetskim književnicima, poput Emila Zole i Gustava Flaberta, čiji se uticaj vidi i u njegovim delima, a s mnogo mlađim Tolstojem i Dostojevskim postigao je da ruska književnost dobije značajno mesto u svetskoj književnosti.
Najznačajnija dela Turgenjeva su zbirka novela „Lovčevi zapisi“, romani „Rudin“, „Plemićko gnezdo“ i „Očevi i deca“, te zbirke crtica „Pesme u prozi“ i „Senilia“.
Turgenjev je umro 1883. godine u Parizu.
Autor: V.B.
Ostavite odgovor