Ni po babu, ni po stričevima je jedan od ustaljenih izraza proizazlih iz narodne pesme, a koji je postao dio svakodnevnog govora koji se i danas često koristi. Na primer, ako neko hoće da naglasi da treba suditi i postupati nepristrano, objektivno, pravedno onda se koristi izraz „ni po babu, ni po stričevima“. Izreka ustvari ima i svoj prošireni deo koji kaže: „ni po babu, ni po stričevima, već po pravdi Boga istinitoga“. Upravo tako taj izraz stoji u epskoj narodnoj pesmi Uroš i Mrnjavčevići koju je Vuk Stefanović Karadžić zabeležio i objavio 1845. godine u svojoj drugoj zbirci Srpske narodne pjesme.
Pesma „Uroš i Mrnjavčevići“ govori o istorijskim događajima iz druge polovine 14. veka – o borbi velikaške porodice Mrnjavčevića oko prestola i carstva cara Dušana Silnog, koga po pravdi i po pravu treba da nasledi njegov sin Uroš.
Odlomak spada u grupu epskih pesama koje opevaju ljude i događaje do Kosovske bitke i koje čine tzv. pretkosovski ciklus u koji spadaju pesme koje se odnose na vreme od 12. do 14. veka. Postoje dva kruga pesama: prve o Nemanjićima, a drugi krug je o Mrnjavčevićima (Vukašinu, Gojku i Uglješi), Vojinovićima i Dejanovićima. Ovaj odlomak i izreka pripada krugu pesama o Mrnjavčevićima, a koja govori o tri brata Vukašinu, Uglješi i Gojku, s tim što su Vukašin i Uglješa istorijske ličnosti, a Gojka istorija ne poznaje.
Pa zašto se onda kaže „ni po babu, ni po stričevima“ i koje je značenje ovog idioma?
Idiom „ni po babu, ni po stričevima“ označava nečiju nepristranost, pravičan sud, a najbolji primer je objašnjenje koje se nalazi u nastavku.
Ni po babu, ni po stričevima – analiza, citati
Porodica Mrnjavčević su bili poznati srpski feudalci, u kojoj se posebno isticao kralj Vukašin koji je poginuo 1371. godine u bici na Marici. U pomenutoj pesmi se pominju i njegova dva brata – Gojko i Uglješa, ali i jedan od njegova tri sina Marko (druga dva sina su Andrija i Dimitrije). Od čitave porodice Mrnjavčevića najslavniji je i najomiljeniji u narodu upravo Marko, koga su narodni pevači u svojim pesmama pominjali kao Kraljević Marko. On je protagonist u pesmama i glavni junak čija sadržina ukratko prepričana ide ovako:
Kralj Vukašin, Markov otac i braća Gojko i Uglješa (Markovi stričevi) su se sukobili oko toga ko će naslediti presto Dušana Silnog po njegovoj smrti. Iako je već rečeno da jedino pravo na presto ima Dušanov sin Uroš koji je posle kao srpski vladar poznat kao Uroš Nejaki), Gojko i Uglješa su takođe polagali pravo na presto zbog čega se nisu mogli sporazumeti. Dvojica braće Uglješa i Gojko te Urošev otac Vukašin šalju glasnike (čauše) da odu u Prizen (carski grad) i pozovu protopopa Nedeljka u koga su „knjige starostavne“ i koji je pričestio i ispovedio cara Dušana pre smrti da presudi kome carstvo pripada („na kome je carstvo“) i da protumači poslednje želje i volju cara Dušana. Protopop odbija njihov poziv i šalje Marka.
„Đeco moja, četiri čauša,
ja sam sv’jetla cara pričestio,
pričestio i ispovjedio,
al’ ga nisam pitao za carstvo,
već za grije’ što je sagr’ješio;
no idite u Prilepa grada
do dvorova Kraljevića Marka,
a do Marka, do mojega đaka;
kod mene je knjigu naučio,
kod cara je Marko pisar bio,
u njega su knjige starostavne,
i on znade na kome je carstvo.
Vi zovite na Kosovo Marka,
hoće Marko pravo kazivati,
jer se Marko ne boji nikoga,
razma jednog boga istinoga.“
Tako čauši krenu u grad Prilep da pozovu Marka da presudi u ovom velikom sporu. Marko odmah pristane, ali pre toga obavesti svoju majku Jevrosimu koja ga preklinje da sudi pravedno što ova izreka „ni po babu, ni po stričevima“ znači.
„Marko sine, jedini u majke,
ne bila ti moja rana kleta,
nemoj, sine, govoriti krivo:
ni po babu ni po stričevima,
već po pravdi boga istinoga;
nemoj, sine, izgubiti duše;
bolje ti je izgubiti glavu
nego svoju ogr’ješiti dušu“.
Marko je s tim majčinim savetom krenuo na Kosovo. Kad su Mrčavljevići videli da Marko dolazi, svaki se ponadao da će Marko presuditi u njegovu korist.
Vukašin, Markov otac, računa na to da sin neće izdati oca i da će svakako presuditi u njegovu korist jer će on naslediti onda presto od njega kad umre.
„On će kazat’, na mene je carstvo,
Od oca će ostanuti sinu.“
Stric Uglješa mu obećava da će „bratski carovati“ ako presudi u njegovu korist, dok stric Gojko obećava još više: – da će presto ustupiti Marku, a da će on vladati uz njega „Ti ćeš, Marko, prvi carovati, A ja ću ti biti do koljena.“
Na sva njihova obećanja je Marko ćutao i nije ništa govorio „šuti Marko, ništa ne govori“.
A zatim je presudio pravedno po savetu majke – niti „po babi“ (u korist oca), a „ni po stričevima“ (niti u korist stričeva), nego prema volji cara Dušana. Kad im je hteo saoštiti svoju odluku, Marko im se obratio pominjući da imaju i više nego šta trebaju i da se trebaju stiditi šta uzimaju detetu njegovo nasledno pravo.
„A moj babo, Vukašine kralju!
malo l’ ti je tvoje kraljevine?
Malo l’ ti je? Ostala ti pusta!
Već s’ o tuđe otimate carstvo.
A ti, striče, despote Uglješa!
Malo l’ ti je despotstva tvojega?
Malo l’ ti je? Ostalo ti pusto!
Već s’ o tuđe otimate carstvo.
A ti, striče, vojevoda Gojko!
Malo l’ ti je vojvodstva tvojega?
Malo l’ ti je ? Ostalo ti pusto!
Već s’ o tuđe otimate carstvo.
Vidite li, bog vas ne vidio!
Knjiga kaže: na Urošu carstvo!
Od oca je ostanulo sinu,
đetetu je od koljena carstvo.
NJemu carstvo care naručio
na samrti, kad je počinuo.“
S tom odlukom Kraljević Marko se silno zamerio svojim stričevima i ocu koji čak krene da ga ubije, ali je ipak, čuvši „neki“ glas odustao od svog nauma. Marko je sudio pravedno jer nije sudio „ni po babu ni po stričevima“ već po pravdi Boga istinitoga kako ga je savetovala i zaklela njegova majka Jevrosima.
Tako je nastao izraz ni po babu ni po stričevima, a označava: „nepristrano, objektivno, pravično i pravedno donošenje neke odluke ili presude.
Ostavite odgovor