Narodna bajka Devojka cara nadmudrila, obrađena lektira. Lektira sadrži detaljan prepričani sadržaj, analizu dela, književne elemente i analizu likova, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno delo Djevojka cara nadmudrila >>
Analiza dela
Devojka cara nadmudrila (originalnog naziva Djevojka cara nadmudrila) bajka je iz srpske narodne predaje. Iako ju je Vuk Karadžić objavio, navodno je nije i zabeležio, kao što je to činio sa mnogim drugim bajkama i pričama iz srpskog folklora. Priču je zabeležio sveštenik iz Crne Gore, koji ju je Karadžiću i poslao. Iako većina ovu priču smatra bajkom, pojedine analize nazivaju je novelom. Ipak, zbog nekih tradicionalno bajkovitih elemenata koje sadrži, ipak ćemo je klasificirati kao takvu.
Oni elementi zbog kojih ova priča nije posve bajka su ti što u njoj zapravo nema neobjašnjivih, fantastičnih elemenata. Svi likovi posve su ljudski, a sadržaj poprilično realan. Niti glavni lik ovde nije klasičan junak koji spašava dan svojom snagom i hrabrošću, već je to devojka koja se odlikuje ničim drugim nego mudrošću i pameti. Mitskih stvorenja poput aždaja, veštica, čarobnjaka ovde nema, onaj tko je suprotan junaku (a ipak nije posve negativac) je car koji testira pamet i snalažljivost devojke.
Tradicionalni motivi koje pronalazimo u bajkama su ti da je glavna junakinja siromašna, a na kraju se udaje za cara i žive sretno do kraja života, sve zbog njene mudrosti i sposobnosti da se nosi sa gotovo nesavladivim izazovima. Priča započinje sa siromahom kojeg je pametna kćerka naučila kako mudro govoriti. Jednom prilikom ode prositi kod cara i cara iznenadi svojim mudrim govorom. Kada mu kaže da ga je svemu naučila kćerka, ovaj joj odluči postaviti nove izazove.
Tada započinje zaplet priče – car devojci šalje neizvedive izazove, a ona mu vraća istom merom. Na kraju se car i zaljubi u njenu pamet pa je i oženi. Rasplet priče dešava se kada je nakon godina braka odluči poterati s dvora, ali ona svojom pameti pronađena načina da mu dokaže da ga voli, zbog čega cela priča završava srećno.
Zanimljivo je da je glavni lik ove priče devojke, a da njen uspeh nije u tome što je lepa, skromna i plaha, kao što je često slučaj u bajkama i nije trebala da bude spašena od princa. Njena najveća snaga je mudrost i kroz celu priču, ona je ta koja spašava i sebe i svoga oca. Ovo je odlična pouka svoj deci, a pogotovo devojčicama – one ne trebaju princa da ih spasi, sve što trebaju je imati dovoljno pameti da se pobrinu same za sebe.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: narodna novela
Vreme radnje: neodređeno
Mesto radnje: pećina, carev dvor
Tema: mudrost jedne devojke
Ideja: pametni ljudi mogu daleko dogurati
Prepričano delo
Jednom davno, u jednoj pećini, živeo jedan siromah koji nije imao ništa osim jedne kćeri. Ta njegova kćer bila je veoma mudra. Išla bi s ocem u prošnju, pa bi ga učila kako prositi i pro tome pametno govoriti da dobiju više novaca. Jednom je tako siromah otišao caru i molio ga da mu udeli nešto novaca, pa ga car, začuđen što ovaj tako lepo i mudro govori, pita gdje je to naučio. Siromah mu reče da ga je svemu naučila njegova kćerka, a da je njoj učitelj bila beda i nevolja. Car mu tada dade 30 jaja i kaže mu da ih odnese kćerki. Ako iz jaja izlegne piliće, bogato će da je nagradi, a ako se uspe u tome, njega će na muke da stavi.
Siromah ode kući i sve ispriča kćerki. Ona, kako je bila pametna, odmah primeti da su jaja kuvana, ali ocu kaže neka samo pođe na počinak i ona će o svemu da se pobrine. Kada je otac otišao na spavanje, ona uzme kotao, u njega nalije vode i boba, pa stavi da se kuva. Ujutro kaže ovu neka uzme volove, pa neka preore put kojim će sutra proći car. Kada vidi cara da prolazi, beka vikne kako mu je zemlja rodila kuvani bob. Ako ga car pita kako iz zemlje može niknuti kuvani bob, neka kaže da može na isti način kao što iz kuvanih jaja mogu da se izlegu pilići.
Siromah sve napravi kako mu je kćerka kazala i reče caru sve što mu je ona rekla. Car odmah posumnja da je tu mudrost od kćerke čuo, pa uzme malo lana i dade ga siromahu. Naredi mu da od njega napravi svu užad i jedra potrebnih za jedan brod. Ako to ne učini, izgubit će glavu.
Kada je siromah sve to ispričao kćerki, ona mu kaže neka ništa ne brine, nego neka sutra uzme komadić drveta, odnese ga kralju i kaže mu da od njega napravi preslicu, vreteno i sve ostalo što je potrebno za tkanje, pa da će onda oni s time napraviti užad i jedra. Siromah to učini i kaže sve caru. Ovaj posluša, pa uzme čašicu i kaže siromahu da je odnese kćeri i kaže joj da njome iscrpi more kako bi na tom mestu ostalo samo polje.
Sutradan devojka kaže ocu neka caru odnese malo kučine, pa mu kaže neka njome zastisne sva jezera i izvore, pa će onda ona da ih isuši. Otac ode i kaže to caru, a ovaj uvidi da devojka ipak pametnija od njega, pa naredi siromahu da je dovede.
Kada je stigla pred cara, ovaj je upita što se može najdalje čuti; ona kaže da su to grom i laž. Car se onda uhvati za bradu i pita devojku što misli koliko njegova brada vredi; ona kaže da vredi koliko i tri letnje kiše. Cara oduševi njena pamet pa je upita želi li biti njegova žena. Devojka kaže da će biti kako on zapovedi, ali da traži samo jedno od njega – neka rukom zapiše da će joj dopustiti da sa sobom ponese ono što joj je najmilije iz dvora, ako se on ikada na nju naljuti i s dvora je otera. Car pristane.
Nakon što su se oženili, prođe neko vreme i car se stvarno naljuti na svoju ženu i otera je sa svoga dvora. Carica se pokori, ali ga zamoli da na dvoru ostane još samo jedno veče, pa će ujutro da ode. On joj to dopusti.
Za vreme te poslednje večere u dvoru, carica u vino pomeša mirisno bilje za uspavljivanje i dade ga caru da pije. Nazdravi u čast njenog odlaska, pa čim car to popije, padne u san. Carica ga stavi u kola i odveze u pećinu svoga oca. Kada se ujutru probudio, car pobjesni i pita je šta je to učinila. Zašto ga je dovela sa sobom kada više nije njegova žena? Ona se nasmeje i izvadi papir na kojem piše da joj je dopušteno sa sobom uzeti ono što joj je najmilije. To je i učinila. Car se raznježi od radosti, poljubi svoju mudru ženu i zajedno se vrate na dvor.
Analiza likova
Likovi: siromah, siromahova kći, car
Siromahova kći – glavni je lik ove priče. Ona je pre svega pametna i mudra, što ne samo da se ističe u priči, nego i čini celi njen zaplet. Zanimljivo je da se kroz priču uopšte ne spominje njen izgled, niti osobine kao što su skromnost i poniznost, što je inače odlika ženskih junakinja iz bajki. Baš suprotno, ova devojka je mudra, samouverena, hrabra i nepokolebljiva. Svesna je svoje pameti i ne libi se da je pokaže. Na provokacije odgovara provokacijama i ne boji se nikoga, pa ni cara koji realno, ima njen život u svojim rukama. Upravo to pridobilo joj je carevu pažnju, a kasnije i ljubav. Ova devojka uvek je mislila na budućnost, pa čak i kada se udavala za cara, kada je sve ukazivalo da joj se sreća osmehnula, ona se osigurala za vremena kada joj se sreća bude okrenula. Time je još jednom dokazala svoju mudost.
Car – otpočetka je zadivljen pameću siromašne devojke, ali je ipak odlučio da je dodatno testira. Slao joj je nemoguće zadatke i iznenadio bi se kada bi mu ona vratila istom merom. U početku se činilo da je car negativac, bio je uobražen i pretio je smrću ako se ne izvrši ono šta je naredio. Ipak, na kraju se zaljubi u devojku i ona mu postane žena. Još jednom je dokazao svoju prevrtljivost kada je ženu iz nekog razloga oterao sa svog dvora, ali ona ga je na kraju još jednom dobila svojom mudrošću, nakon čega ju je zavolio i više nego pre.
Siromah – za razliku od svoje kćerke, siromah nije bio baš pametan. Živeo je u špilji i jedino što je znao da radi bila je prošnja. Srećom, imao je kćerku koja ga je naučila kako lepo i mudro govoriti. Ipak, budući da i sam nije bio mudar, bojao se cara i njegovih zahteva. Tešila ga je jedino kćerka koja mu nije dopuštala da se brine, već je sama pronalazila rešenja. Siromahu nije preostalo drugo nego da joj se makne s puta i da joj veruje. Tako je i on s njom doživio svoj srećan kraj u priči.
V.B.
Ostavite odgovor