Vila zida grad obrađena lektira. Lektira sadrži detaljnu analizu pesme, književne elemente i analizu dela, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno delo Vila zida grad >>
Analiza dela
„Vila zida grad“ lirska je narodne pesma nastala u vremenu dok pisana reč još uvijek nije vladala na ovim prostorima i gotovo sve priče prenosile su se usmenim putem, s kolena na koleno. Takve priče smatraju se najstarijim primercima usmene lirike. Deo su narodne kulture svih država našeg regiona, i u svakom regionu malo su promenenje s obzirom na motive. Ipak, glavna radnja i pouka, uglavnom ostaju isti.
Pesmama se objašnjavaju neke pojave u prirodi koje neuk čovek tada nije mogao da objasni naukom i logikom, pa se objašnjavala maštom i duhovnošću. Pa tako neke priče govore o nastanku Sunca, Meseca i ostalih nebeskih tela te su im, kako bi se ljudi mogli poistivetiti s njima, dane ljudske osobine. Kako bi bile zanimljive i poučne, dodani su im i motivi natprirodnih bića kao šti su zmajevi, aždaje, veštice, vile is lično. Zbog toga su ove pesme vrlo slične bajkama.
Glavni motivi u ovim, pa tako i u ovoj pesmi, su vile. One su i inače vrlo čest motiv južnoslavenskih mitoloških priča. Uvek su zamišljane vrlo slično – kao lepa i dobra bića ženskog roda čija je zadaća da pomažu ljudima. Uvek su opisivane kao vrlo lepe devojke, često zlaćane kose, u dugim haljinama i sa krilima. Neretko su i naoružane lukom i strelama. Vile u usmenoj predaju uvek žive u šumama, planinama, pored voda ili u oblacima. Dakle, uvek negde u prirodi, daleko od ljudi. Postojalo je ubeđenje da se one rađaju ili iz rose i kiše, iz cveća ili duge, a posebno značajne dvorce rade u oblacima, pa su oni izuzetno lepi i raskošni.
Ova pesma ima važne motive iz slavenske mitologije, ali ima i svoj religiozni sloj. Poput mnogih pesama iz narode predaje, te je sa vremenom poprimila oblik u kojem je sada čitamo. Jednom zabeležena, više se nije toliko menjala, ali do tada, menjala se ne samo s obzirom na mitološku analogiju, nego i s obzirom na jezično-umetničke elemente.
Analiza pesme
Ova pesma govori o tome kako vila zida grad na oblaku. Taj grad nalikuje na srednjovekovne gradove, koji su imali i dvorce, zamkove, velike zidine i kapije. Proces gradnje opisan je jednostavno, ali sa posebnim naglaskom na raskoš onoga što vila gradi. Tako se ističe njeno bogatstvo, sve što poseduje, a što običnim ljudima nikada neće biti dostupne. Upravo je i ovo jedna od odlika ovakvih mitoloških pesama – govore o stvarima o kojima ljudi sanjaju i koje bi rado sami imali. Tako im se uleva nada da će jednog dana i oni moći da ostvare svoje snove, ako budu dovoljno marljivi.
Pesma započinje stihom koji govori da je vila gradila grad ni na nebu ni na zemlji. Ovaj deo ima i metaforičko značenje, kojima se potvrđuje da vile žive na granici između zbilje i sna. One nosi posve ni zemaljska ni duhova bića i upravo su zbog toga toliko mistična. Niti su dohvatljiva niti su posve nedohvatljiva, jer je građen na „grani od oblaka“.
Taj grad je napravljen od zlata i bisera, a posebno se pažljivo naglašava od čega su napravljena vrata toga grada:
Jedna vrata sva od zlata,
Druga vrata od bisera,
Treća vrata od škrleta.
Nakon toga pesma govori kako vila na zlatnim vratima ženi sina, na bisernima udaje kćer, a na onima od škerleta, sama sedi. Primećujemo kako za svoju decu ona ima najraskošnija vrata, a sebi ostavlja ona udobna, ali manje vredna. Zlatna se vezuju uz muško dete, a biserna uz žensko, jer biseri se ionako uvek vezuju za devojke i njihovu nevinost.
U nastavku pesme vidimo da se vila igra s munjama i gromovima. Ovime se pokušavalo objasniti odakle dolaze ovi prirodni fenomeni, pa je bilo vrlo lako reći da su delo nekih nezemaljskih bića – kao što su vile. Vidimo kako su ove priče svojevremeno imale i tu neku vrstu edukativnog karaktera, vezanog za kulturu i religiju.
U pesmi se spominje i rivalstvo između žene i muškarca u kojem, pomalo neobično, sudbina staje na stranu žene. Ona nadigrava muškarca, iako su muškarci u prošlim vremenima bili u boljem društvenom položaju od žena. Ipak, usmenom predajom više su se bavile žene – one su te koje su deci pričale priče – pa su i one te koje su te priče mogle da menjaju u korist svoga pola, što je vrlo zanimljiva stavka u razvitku fabula ovih priča.
V.B.
Ostavite odgovor