Predosećanje obrađena lektira književnice Desanke Maksimović. Lektira sadrži detaljnu analizu pesme, analizu dela, književne elemente i beleške o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Analiza dela
Predosećanje je pesma Desanke Maksimović tipična za njen izrazito lirski period pisanja. U pesmi dominira motiv ljubavi koji se provlači kroz nostalgičnu notu refrena na kraju svake strofe. Predosećanje, kako i samo ime pesme govori, upućuje na inicijalni osećaj lirskog subjekta pri upoznavanju svog dragog. U tom momentu, lirski subjekat, tj. pesnikinja refrenom ispoljava predosećanje kako će joj ta osoba biti draga u životu celom.
Najizražajniji lirski momenti u pisanju Desanke Maksimović doživljavaju se kao čista ispovest srca. Sve ono što je sadržano u stihovima, kako u pesmi Predosećanje tako i u ostalim pesmama sličnog tona (Naša tajna, Strepnja, Opomena, iz zbirke “Govori tiho, pesme“ štampane 1961. u Beogradu), odnosi se na jasnu i razumljivu ispovest duše i srca. Desanka Maksmović je, inače, zagovarala osnovno pesničko geslo koje govori da poezija mora da bude razumljiva, jasna, iskrena i otvorena prema čoveku i životu. Baš takvi su svi njeni stihovi i baš iz njih izvire mogućnost da se poezija približi svakom čoveku.
Desanka Maksimović ostavlja iza sebe specifičan poetski model poseban u odnosu prema životu i prirodi kao i unutrašnjem doživljaju čoveka i onoga što ga suštinski prožima. Njena poezija obiluje različitim nijansama, impresijama i sinestezijama, u izrazu je izričito subjektivna i intimna, kao i u pesmi Predosećanje ali, nikada ne i introvertna jer svoja osećanja izražava slobodno i stavlja ih na pijedestal večite istine i bez kakvog ustezanja. Upravo ta, takozvana lirska suptilnost i autentičan lirski izraz Desanke Maksimović, čini je uzdignutijom u odnosu na svoje savremenike, u pogledu univerzalnosti intimnog izraza kojem se svaki čitalac može potčiniti i prepoznati sopstvene doživljaje i osećanja u stihovima tako lične prirode lirskog subjekta. Desanka Maksimović ukrasima u govoru prevazilazi formalne obrasce iako ih ne zaobilazi, ona najtatanije i nedokučivo pretače u saopštljiv govor.
Predosećanje je pesma po formi unakrsnog stiha, sačinjena od tri strofe koje se završavaju refrenom. Sve tri strofe počinju rečima poznala sam te a završavaju se stihovima i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom što svakoj strofi daje izvesnu dozu hermetičnosti. U pesmi je, takođe, prisutna i stilska figura anadiploza a ona se ogleda u ponavljanju poslednje reči iz prethodnog stiha na početku sledećeg. U pesmi se lirski subjekat direktno obraća voljenoj osobi koja nije prisutna i u tome se ogleda reflektivnost pesme.
Iako su slike delimično različite u strofama, pesnikinja nam daje uvek isti zaključak, lišen svih sumnji i rizika rušenja ideala ljubavi. U pesmi Predosećanje pesnikinja je sigurna u svoj osećaj, ne postoji ništa što bi moglo dovesti sumnju, strepnju ili strah od ubijanja iluzije o idealnoj ljubavi. U pesmi, lirskom subjektu aposlutno nije bitan ishod situacije, bitno je i konstantno jedino njeno predosećanje o večnoj ljubavi, i to se postavlja kao nepobitna činjenica.
Knjževni elementi
Književni rod: lirika
Književna vrsta: lirska pesma
Stih: tri oktave (strofe od osam stihova)
Mesto radnje: neodređeno
Vreme radnje: neodređeno
Tema: sećanje na upoznavanje voljene osobe i na ljubav koja se postepeno razvijala
Ideja: Ljubav nije vremenski i prostorno ograničena. Prošlost je nešto što ostaje da živi u ljudima sve dok je se oni sećaju. Ljubav je večna.
Analiza pesme
Lirski subjekat se direktno obraća voljenoj osobi. Nakon dela stiha poznala sam te kojim počinje svaka strofa, prisutni su motivi prirode: kad sneg se topi, i duva vetar mlak, blizina proleća… Uz te motive prirode, stihovi obiluju epitetima. U celoj prvoj strofi, prisutan je ton buđenja ljubavi, a topljenja neke samotnjačke hladnoće. Kao što se topi sneg, tako se topi i srce lirskog subjekta koji je bio sam dok nije upoznao voljenu osobu. Motiv proleća simbolizuje buđenje ljubavi koja opija dušu, a vetar, koji je mlak, nagoveštava bujicu emocija koje raspiruju osećanja prema voljenoj osobi. Opijena zaljubljenošću, kako pesnikinja kaže žudno udisah zrak znači, njeno srce je kucalo brže i disanje se ubrzavalo zbog naleta emocija. Zatim se strofa završava stihovima s nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom, i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom. Ovde vidimo i da je vreme njihovog upoznavanja i viđanja bila zima, pa otud i zimski motivi prirode.
Poznala sam te kad sneg se topi,
topi, i duva vetar mlak.
Blizina proleća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Druga strofa nas uvodi u sliku zvonkog dana. Tu je prisutna i personifikacija tog dana, uz epitete. Dan koji je zvonak, pijan, svež i mek – dan koji simbolizuje definitivnu potvrdu njene ljubavi. Pesnikinja potvrđuje svoju ljubav time što joj se čini da odavno poznaje tu osobu. Takvo osećanje se javlja onda kada se upozna osoba umnogome podobna drugoj duši. Taj dan, kada je upoznala svoju ljubav, činio joj se poznat, kao da ga je već doživela, što nam može nagoveštavati njeno očekivanje i žudnju da upozna nekog sebi podobnog.
Poznala sam te u zvonak dan,
dan pijan, svež i mek.
Činjaše mi se već davno znan,
znan kad te poznadoh tek.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
U trećoj strofi se ponovo javljaju zimski motivi, ali, ovaj put, koristi jaču sliku, a to je kad kopni led što bi značilo njihovo definitivno zbližavanje. Stihovi kad kopni led dok se budi prolećni dah simbolizuju ponovno probuđenje nekih dubljih emocija i njihovog međusobnog odnosa koji se ogleda u sledećim stihovima: kad je dan čas rumen, čas setan, bled, kad sretno se i tužno u isti mah što bi upućivalo i na turbulencije u njihovom odnosu, ali i turbulencije u njenoj duši. Turbulencija u smislu susreta suprotnosti koji se ogleda i u stihu kad sretno se i tužno u isti mah što bi označavalo i svojevrstan teret ljubavi. Svesnost da ljubav ne mora biti samo proleće i samo konstatno cvetanje već i smena raznoraznih situacija i emocija, jednako kao i u celokupnom životu. Tu se ogleda pesnikinjino razbijanje ali ne i ubijanje iluzije o idealu ljubavi, već jedan realistično-romantičarski pogled na istu.
Poznala sam te kad kopni led,
led, dok se budi proletnji dah;
kad dan je čas rumen, čas setan, bled,
kad sretno se i tužno u isti mah.
S nežnošću gledah stopa ti trag,
trag po snegu belom;
i znadoh da ćeš biti mi drag,
drag u životu celom.
Naposletku, pesma se završava refrenskim stihovima s nežnošću gledah stopa ti trag, trag po snegu belom, i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu celom što, iako je ponovljeno u prethodne dve strofe, u poslednjoj strofe daje pečat večnosti. Pečat večnosti u smislu nezainteresovanosti za dalji razvoj događaja već jednu vrstu apsoluta večne ljubavi.
Beleške o piscu
Desanka Maksimović jedna je od najpoznatijih srpskih pesnikinja. Rođena je kod Valjeva 1898. godine, u porodici učitelja. Vrlo brzo nakon rođenja, s porodicom se preselila u Brankovinu, gde je provela detinjstvo. Tamo je polazila osnovnu školu, dok je u gimnaziju išla u Valjevo. Nakon gimnazije, studirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu i to svetsku književnost, istoriju umetnosti i opštu istoriju.
Čim je diplomirala, zaposlila se u gimnaziji u Obrenovcu, a zatim je postala suplent u beogradskoj Trećoj gimnaziji. Ubrzo je dobila stipendiju francuske vlade i otišla na usavršavanje u Pariz. Radila je i u Dubrovniku, u učiteljskoj školi, a onda se vratila u Beograd, zaposlivši se u Prvoj ženskoj realnoj gimnaziji. 1933. godine ulada se za Sergeja Slastikova, ali nikada nisu imali dece. Već je na početku Drugog svetskog rata otišla u penziju, ali se 1944. godine vratila na posao i radila još devet godina.
Prve pesme Desanka je počela da objavljuje u časopisu Misao, još 1920. godine. Prvu zbirku pesama objavila je 1924. godine pod nazivom „Pesme“. Za života je objavila preko 50 knjiga. Među njima su zbirke pesama, proza za decu i mlade, zbirke pripovedaka, putopisi i romani. Bavila se i prevođenjem poezije s ruskog, francuskog, slovenačkog i bugarskog jezika.
Ipak, najpoznatija je ostala po svojim pesmama. One su uglavnom bile ili ljubavne ili rodoljubne pesme. Jedna od najpoznatijih rodoljubnih pesmama joj je „Krvava bajka“, u kojoj je pevala o pokolju đaka u Kragujevcu na početku Drugog svetskog rata. Pesma je napisana tokom rata, ali je objavljena tek nakon njega. Ta pesma dio je njene zbirke „Spomen na ustanak“, jedne od dvije zbirke rodoljubnih pesama. Druga takva zbirka zove se „Srbija se budi“.
Za života je Desanka prijateljevala s mnogim značajnim pesnicima i književnicima, primerice s Ivom Andrićem, Milošem Crnjanskim, Isidorom Sekulić, Brankom Ćopićem i Gustavom Krklecom. Bila je član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Za svoj književni rad dobila je mnogo priznanja i nagrada. Među njima su Vukova i Njegoševa nagrada, nagrada AVNOJ-a i Zmajeva nagrada te Zlatni venac za životni rad. Desanka Maksimović je počasni građanin grada Valjeva, gdje joj je 1990., još za života, podignut spomenik. Također, osnovna škola koju je Desanka pohađala u Brankovini, 1985. je renovisana i preimenovana u „Desankinu školu“.
Desanka Maksimović umrla je 1993. godine u Beogradu.
Ostavite odgovor