• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.rs

Pomoć kod pisanja lektira

  • Naslovna
  • Knjige
  • Lektire
  • Pesme
  • Narodne pesme
  • Biografije
  • Književnost
Priprema i konzerviranje hrane za zimnicu >>

Polje

Analiza lektire / Jovan Dučić

Pesma Polje deo je ciklusa pesama koje nose naziv Sunčane pesme. Objavljena je teške, ratne 1918. godine u listu Zabavnik. Kako je već pomenuto, ratno vreme je onemogućilo našim pesnicima da se razvijaju u onom smeru u kom bi se inače razvijali da nije bilo tih ratnih okolnosti. List je izlazio u Grčkoj i rado su ga čitali srpski vojnici. U zbirci su se pored pesme Podne našle i pesme: Svitanje, Suša, Ćuk, Šuma, Mrak, Sunce, Kiša, Omorina, Bor, Vetar, Noć, April, Bukva, Mravi, Nedelja.

Sunčane pesme su veliki niz deskriptivnih lirskih pesama koje nam prikazuju čiste pojave u prirodi. Pesnički subjekat se povlači i ostavlja nas pred pojavama u prirodi. Želi dopustiti prirodi da se sama izrazi, želi nam pokazati da svaka pojava u prirodi ima svoj viši simbolistički značaj. Ove Dučićeve pesme su pesme pejzažnog, kratkog stiha. Dug stih nam omogućava razvijen opis i više naracije, dok nam kratak stih traži jezgrovitost i svaka reč se jače oseća jer je važna. Sa malo reči pesnik mora puno toga iskazati. Pesma je homogena, objektivna, oštro iscrtana, u širokim prostorima prirode i svemira. U ovim deskriptivnim pesmama Dučić ima svoja najbolja ostvarenja.

Dučićevo stvaralaštvo može se podeliti na tri faze:

Prva, Vojislavska faza, u kojoj se oseća uticaj Vojislava Ilića na Dučičevu poeziju. Ova faza traje do Dučićevog odlaska u Ženevu u kojoj se razvija u okvirima domaće pesničke tradicije. Druga, parnaso-simbolistička faza koja traje do Prvog svetskog rata u kojoj dolazi do radikalnog raskida s prethodnom fazom i Dučić počinje stvarati pod uticajem francuskih pesnika. Teži se ka otmenosti i savršenstvu forme. Treća faza je postsimbolistička faza koja nastupa nakon Prvog svetskog rata kada Dučić dostiže misaonu i umetničku zrelost.

Više nego ljubavni i rodoljubivi, Dučić je bio pesnik prirode. Kreće se od deskriptivnog ka misaono-simbolističkom načelu. Pejzaž se prikazuje kao slika duše. Depersonalizacija ide uporedo sa dekonkretizacijom slika iz prirode, sužava se njihov unutrašnji prostor i pojačava se njihovo značenje, slike prerastaju u simbole. U pesmi Polje važna je svetlosna simbolika, kontrast svetlosti i tame. Sve ove pesme iz ciklusa su zapravo pesnikov napor da dođe u dodir sa metafizičkim. Dučićevi simboli nekada predstavljaju prave ljudske drame. Njegovi plastični opisi prirode su rustičan i metafizičan prostor u istom trenutku i tako se stvara prostor za opstanak naše mašte. Sva Dučićeva osetljivos za prizore u prirodi, za kretanje i promene u njoj, uz harmoniju njegovog stiha, sjedinjeni su sa maksimumom njegovih stvarnih misaonih mogućnosti.

Polje – analiza pesme

Ječmena žuta polja zrela,
Rečni se plićak zrači;
Kupina sja sunčana, vrela,
Tu zmija košulju svlači.

Put prašljiv kud se mrâva vuče
Za četom crna četa;
Železnu žicu cvrčak suče,
Najdužu ovog leta.

I skakavca minu jato…
S topola jastreb mladi
Baci u sunčev sjaj i zlato
Svoj krik večite gladi.

Pesnik nam u pesmi Polje oslikava pejzaž, a zapravo nam oslikavanjem tog pejzaža opisuje stanje svoje duše, svoja osećanja i raspoloženje. Pesma je lirska i njene odlike su osećajnost, subjektivnost, ritmičnost, muzikalnost, slikovitost. Pesma je pisana u katrenima, ukrštenom rimom (rimuju se prvi i treći i drugi i četvrti stih), smenjuju se deveterac i sedmerac. Sve što nam je pesnik iz prirode preneo dobilo je snagu simbola. Pesma je krajnje jednostavna, ali nas opija i zanosi tom jednostavnošću, svojom prijatnom melodijom i lepotom izraza. Pesnik uspeva da nas uvuče u pesmu, u svet o kome peva. To uspeva na taj način što unosi motive svetlosti, zvuka i boje. Slušajući pesmu i diveći se osećaju prirode, pesnik nas navodi da razmišljamo o našem životu i događajima koji se dešavaju oko nas. Pesnik svoj doživljaj prirode prenosi na nas.

Lirski subjekat posmatra polje sa izvesne distance i zahvata ga u celini. Metaforički bismo mogli shvatiti ovo kao pesnikovo izdizanje iznad svog života koji želi sagledati celokupno i opisati ga. Polje je za pesnika mesto borbe. Polje je zapravo naš život u kom se trebamo boriti za svoj opstanak, za svoju poziciju. Polja su plodna, uvek rađaju novo žito. Polje nije samo ratničko, bojno polje, već i plodno tle. Život nam isto tako ne mora biti samo borba, već je život i dar od Boga i treba umeti iskoristiti činjenicu da postojimo na ovom svetu.

Pesnik nam kroz čitavu pesmu postavlja simbole koje trebamo dešifrovati i sklopiti u celinu. Tako je žitarica simbol plodnosti, rađanja, blagostanja. Zbog toga je i izabrao polje, kao simbol života, i žitaricu kao spas i nadu da se blagostanje može dostići. Dučić nam je u slike preneo sve ono što je tog dana doživeo i video, sve ono što je posmatranje jednog pejzaža izazvalo u njemu. Motiv svetlosti je u poeziji simbol spasa. Svetlost u pesmi nas smiruje i daje joj mirnu melodiju koja deluje na nas tako da počinjemo razmišljati o duhovnom svetu i muru koji trebamo pronaći. Pesmom dominira žuta boja. Ona je boja sunca, boja svetlosti, sjaja, boja zlata i sa tom činjenicom shvatamo i simboliku naslova zbirke pesama Sunčane pesme.

U pesmi nam se prikazuje pesnikov doživljaj prirode. Zapravo, prirodu vidimo onako kako se u tom trenutku osećamo. Doživećemo ona osećanja koja su najbliža našoj duši u tom momentu. Za Jovana Dučića ljubav je veoma bitan motiv u poeziji. Bilo da je to ljubav prema otadžbini, životu, ženi, Bogu. Ljubav pokreće Dučića i ona je razlog njegovog postojanja. Potok nam se u pesmi javlja kao simbol života, postojanja, ali i prolaznosti. Život prolazi, ali dolaze novi naraštaji, baš kao što voda protiče i smenjuje je druga.

Promena košuljice kod zmije je prirodna pojava. Može simbolizovati pesnikovo odbacivanje prošlog života i započinjanje novog. Tako se i mrav javlja kao simbol marljivosti. Mrav je vredan, ceo život radi i korača po putu. Mi smo ti mravi koji koračaju kroz život. Put kojim hodamo je „prašljiv“ što zapravo jesu sve prepreke koje nas ometaju u životu. Uzevši u obzir vreme u kom je pesma nastala ti mravi mogu biti i ratnici, vojnici. To je četa koja je preživela tragediju, gubitak svog naroda. Ovo je motiv koji stoji u kontrastu nad celom pesmom, nad svetlošću i suncem. Nasuprot mračnoj strani rata imamo cvrčka koji je simbol pesme i veselja. On bi se mogao identifikovati sa narodnim sviračima iz epskih pesama koji su bodrili i hrabrili svoje vojnike pred boj. One prepreke koje nam se jave u životu možemo savladati preskakanjem, kao što skakavac u narednom stihu skače kroz polje. Ne smemo im dozvoliti da stoje na našem putu.

Topola sa koje poleće jastreb jeste simbol buđenja proleća i jastrebov let je polet vojnika u nove pobede. Jastreb je mlad kao što su mladi i vojnici. On je smimbol slobode i simbolizuje žudnju čitavog naroda. Jastreb leti visoko, slobodno, neustrašiv je. Može simbolizovati i slobodu za kojom pesnik žudi, pesničku slobodu izraza. Već smo prethodno spomenuli da je sunce simbol života, svetlosti, prostranstva. U narednom stihu imamo pobedu svetlosti nad tamom, pobedu nad smrti. Iz svega sada proističe pobeda, optimizam. Sunce obasjava sve i sve postaje zlatno. Krik na kraju pesme predstavlja čežnju za slobodom. Pesnik je personifikovao prirodu i time je smanjio udaljenost čoveka od prirode, sveta.

Jednostavne i kratke pesme su biseri Dučićeve poezije. Proste slike onoga što čovek u prirodi sreće svakodnevno. Događaji u prirodi, pokreti i bujanje u prirodi slike su štimunga i oblika koje pesnik snima osetljivim aparatom u svom perceptivnom biću. Zato pesnik i jeste isključen iz ovih slika, ni jedna pesma iz ciklusa ne pominje zamenicu u prvom licu. Atmosfera odgovara samom naslovu zbirke i podudarna je sa letargijom šuma i polja obasjanih nevidljivim suncem. Sve se podvaja i ono stvarno sada predstavlja nešto drugo do sebe samo, neku čovekovu radnju ili postaje simbol.

Beleške o autoru

Jovan Dučić bio je jedan od najznačajnijih srpskih modernističkih pesnika. Rođen je u Trebunju, najverovatnije 1872. godine, iako neki historičari kažu da je rođen 1874. Jovanov otac bio je trgovac i poginuo je 1875. godine u Hercegovačkom ustanku, a majka mu je umrla 1900. godine. Jovan je imao još dvojicu braće iz majčinog prvog braka.

Jovan je išao osnovnu školu u rodnom mestu. U Mostaru je završio trgovačku školu, jer se tamo preselio s porodicom, a zatim krenuo u Učiteljsku školu u Sarajevu. Diplomirao je u Somboru 1893. godine.

Nakon završenih škola radio je kao učitelj po raznim mestima. Dok je radio u Bijeljini, napisao je patriotske pesme „Otadžbina“ i „Oj, Bosno“ zbog čega ga je Austrougarska vlast poterala iz tog mesta. Nakon toga Dučić nije mogao da pronađe posao kao učitelj, sve dok se nije zaposlio u jednoj manastirskoj školi. Kao učitelj je radio i u Mostaru, gdje je s Aleksom Šantićeom pokrenuo časopis Zora i Književni krug. U Mostaru je takođe bio uhapšen i otpušten s posla. Iste godine otišao je na studije u Ženevu. U inostranstvu, tačnije u Ženevi i Parizu, proveo je desetak godina, održavajući veze s prijateljima u Mostaru i sarađujući s domaćim novinama i časopisima.

Svoju književnu karijeru započeo je još u ranoj mladosti. Već 1890. godine u srpskim i južnougarskim časopisima pojavila su se prva dela mladog pesnika. Više nego svi njegovi zemljaci bio je prevođen na strane jezike. Popularnost koju uživa u svim slovenskim zemljama potpuno je zaslužena.

Dučić je u Ženevi diplomirao pravo i vratio se u Srbiju, gde je dobio posao pisara. Takođe je bio i suosnivač Narodne odbrane u Kraljevini Srbiji. Postao je diplomata i posao ga je vodio po raznim delovima Evrope i Bliskog Istoka. Za vreme Drugog svetskog rata, Dučić je bio u Portugaliji, odakle je iste godine otišao u Indijanu, u SAD. Tamo je vodio organizaciju srpske dijaspore. Pisao je pesme, novinske članke i političke brošure. Njegove pesme bile su posebne i veoma su uticale na razvoj srpskog modernizma. Pesme su mu objedinjene u mnoge zbirke pesama, među kojima je i zbirka „Pesme“ – prva zbirka, koju je izdao 1901. godine. Osim poezije, pisao je i prozu, literarne eseje i studije.

Dučić je umro 1943. godine u Indijani u SAD-u, a njegovo telo je tek 2000. godine prebačeno u rodno mesto Trebinju, što mu je bila želja za života. U sećanje na Jovana Dučića i njegovo posebno i važno mesto u književnosti, svake godine dodjeljuje se nagrada za pesništvo „Jovan Dučić“, kao deo manifestacije „Dučićeve večeri“ u gradu Trebinju.

 

Autor: J. I.

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top autori

Aleksandar Sergejevič Puškin Anton Pavlovič Čehov Biblija Braća Grim Branislav Nušić Branko Ćopić Desanka Maksimović Dušan Radović Đura Jakšić Grozdana Olujić Hans Kristijan Andersen Ivo Andrić Jovan Dučić Jovan Jovanović Zmaj Miloš Crnjanski Miodrag Pavlović Molijer Narodna pesma Narodna priča Šarl Pero Stevan Raičković Vasko Popa Vilijam Šekspir Vojislav Ilić Vuk Stefanović Karadžić
Spisak svih autora >>

Poslednje objave

Kandid ili Optimizam

Srećni princ

Robinzon Kruso

Glava šećera

Junak našeg doba

Stolice

Devojčica sa šibicama

Žitije svetog Save

Marko Kraljević i Musa kesedžija

Kosovka devojka

Informacije

  • O nama
  • Impresum
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja

Korisno

  • Analize pesama
  • Analize narodnih pesama
  • Biografije književnika
  • Digitalne knjige
  • Književni pojmovi
  • Naručite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pesme

Mreža portala

  • Bajke.rs
  • Molitva.rs
  • Poezija.info
  • Poznati.info

Copyright © 2015.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija