Polisindeton je stilska figura koja se sastoji u ponavljanju istih ili različitih veznika između nekoliko reči ili rečenica.
Polisindeton je stilska figura konstrukcije, u njoj nižemo više veznika, a da gramatika to od nas ne zahteva. Često se sreće u poeziji i upotrebom se postiže naglašavanje radnje i daje joj se na značenju.
Polisindeton dolazi od grčke reči poly što znači mnogo i syndetos što znači povezan.
Aleksa Šantić „Gospođici“:
„Nekada sam i vas na koljenu cupko,
i ljubio dugo vaše plavo tjeme
i čelo i lice nevino i ljupko.“
Biblija „Knjiga Postanja“:
I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.“
Ivo Andrić „Na Drini ćuprija“:
„Čovjek je na njoj kao na čarobnoj ljuljačci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je čvrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu kuću.“
Suprotno od polisindentona je asidenton.
Ostavite odgovor