Polisindeton

Polisindeton je stilska figura koja se sastoji u ponavljanju istih ili različitih veznika između nekoliko reči ili rečenica.

Polisindeton je stilska figura konstrukcije, u njoj nižemo više veznika, a da gramatika to od nas ne zahteva. Često se sreće u poeziji i upotrebom se postiže naglašavanje radnje i daje joj se na značenju.

Polisindeton dolazi od grčke reči poly što znači mnogo i syndetos što znači povezan.

Aleksa Šantić „Gospođici“:

„Nekada sam i vas na koljenu cupko,
i ljubio dugo vaše plavo tjeme
i čelo i lice nevino i ljupko.“

Biblija „Knjiga Postanja“:

I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.“

Ivo Andrić „Na Drini ćuprija“:

„Čovjek je na njoj kao na čarobnoj ljuljačci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je čvrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju bijelu kuću.“

Suprotno od polisindentona je asidenton.