"Jama" je poema Ivana Gorana Kovačića nastala kao protest i reakcija na sve strahote do kojih je došlo tokom ratnih zbivanja. "Jama" je lirska poema pisana u prvom licu, gde sva čitanja polaze od tvrdnje o kontrastu između prikazanih strahota s jedne strane i sklada koji s druge strane obeležava poemu. Poema je podeljena na deset pevanja različite dužine, a … [više]
Ivan Goran Kovačić
Ivan Goran Kovačić rođen je 21. aprila 1913. godine u Lukovdolu, malom selu u Gorskom kotaru gdje je pohađao osnovnu školu, a s deset godina odlazi u Karlovac kako bi nastavio školovanje u gimnaziji, a 1926. godine u Zagrebu.
Prvi koraci u književnosti desili su se 1929. godine delom “Ševina tužaljka”, crtica koja je izašla u listu “Omladina”. Zajedno s još dvojicom pesnika Hitrecom i Juričićem 1932. godine objavio je izbor pesama koje je napisao dok je išao u gimnaziju.
Godine 1932. je maturirao i upisao se na studije slavistike, ali je nakon samo šestog semestra napustio fakultet i posvetio se novinarskom i književnom radu zahvaljujući kojem je osigurao egzistenciju.
Godine 1936. je izašla njegova prva samostalna knjiga, zbirka novela “Dani gnjeva”. Iste godine je dobio posao novinara, a ubrzo je postao urednik rubrike za kulturu, u Hrvatskom dnevniku i u Novostima. Neko vreme je djelovao i u političkim vodama kao pristalica Hrvatske seljačke stranke.
Tokom uspostavljanja NDH, tadašnje vlasti ga šalju da radi kao upravnik pošte u Foči, ali na kraju ne odlazi jer ga Tin Ujević zadržava da radi s njim u Hrvatskom izdavačkom bibliografskom društvu, zbog čega ostaje u Zagrebu. Krajem 1942. godine zajedno s Vladimirom Nazorom odlazi u partizane. Pretpostavlja se da su ga 12. avgusta 1943. godine ubili četnici negde u blizini Foče gde je trebao da radi kao deo tadašnje vlasti iz NDH.
Grob je ostao nepoznat, a mnogi su u tome videli povezanost između dela “Moj grob” i poeme “Jama”, posthumno objavljene 1944. godine u Italiji. Zbog prerane smrti Ivan Goran Kovačić je postao legenda, a to se na kraju odrazilo na sva njegova književna dela. U čast ovog velikog autora svake godine se u rodnom mestu Lukovdolu u Gorskom kotaru, održava manifestacija poznatija kao Goranovo proleće.
Napisao je “Dani gnjeva”, knjigu koja se sastoji od sedam novela: “Sedam zvonara Majke Marije”, “Probuđeni djedovi”, “Smrt u čizmama” itd… Spomenute novele održavaju socijalni angažman i povratak realizmu, što se tridesetih godina 20. veka smatralo zaštitnim znakom hrvatske proze.
Socijalni motivi se pojavljuju i unutar štokavske poezije “Vjetar u šumi”. Štokavski standard je poslužio kao osnova za ostala dela poput: “Ognji i rože”, kajkavska zbirka koja je nastajala u periodu između 1936. i 1942. godine, ali kako nije dovršena sadrži 36 tekstova podeljenih na 11 ciklusa.
Napisao je još: “Za našu djecu”, “Eseji i ocjene”, “Sveti psovač”, “Novele iz lukovdolskog zavičaja”…