Mali konjanik obrađena lektira književnika Jovana Jovanovića Zmaja. Lektira sadrži detaljnu analizu pesme, analizu dela, književne elemente i beleške o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Analiza dela
Pesma Điha, Điha, četir’ noge Jovana Jovanovića Zmaja izražava veselu i razigranu atmosferu koja oslikava dečju maštu i igru. Zbog svoje jednostavne strukture i ritmičnosti može se smatrati dečijom pesmom, koja se dopada najmlađima.
Pesma počinje ponavljanjem zvučne fraze „Điha, Điha“, koja odmah privlači pažnju i stvara dinamičan ton. Ova fraza imitira zvuke koje bi proizvelo jahanje, uvodeći čitaoca u svet avanture i igara. Kroz stihove pesnik koristi slikovite opise, kao što su „sedlo mi je od marame“ i „uzda od kanapa“, što dočarava sliku dece koja jašu i čime se izražava kreativnost i domišljatost u igri.
U pesmi se koristi i motiv putovanja, koji može da simbolizuje istraživanje i avanturu. Ovaj motiv je pojačan replikama „mi idemo na daleke putе“, koje nagoveštavaju uzbudljive avanture. Pesnik uvodi i lik „Rage“ koji predstavlja konja ili jahača, a njegova „lenjost“ postaje povod za igru i akciju. Ovaj detalj dodaje element humora i blage ironije, kao i dinamiku između jahača i njegovog konja.
U završnim stihovima pesnik izražava odlučnost i samostalnost lirskog subjekta, koji odlučuje da „cupka“ sam, ako konj neće da skoči. Ova poruka podstiče decu da budu samostalna i kreativna u igri, a istovremeno naglašavaju prijateljstvo i zajedništvo.
Sve u svemu, pesma Điha, Điha, četir’ noge slavi radost igre i dečje mašte, a njen vedar ton i slikovite slike čine je pogodnom za decu. Pesnik vešto koristi jednostavan jezik i ritmičku strukturu da privuče pažnju mladih čitalaca i oživi njihov svet mašte.
Pesma se može porediti sa delima drugih autora koji se bave sličnim temama dečje mašte, igre i prirode. Na primer, Desanka Maksimović u pesmi „Priča“ takođe koristi slikovite opise i radost igre kao centralne motive. U njenoj poeziji, kao i u Zmajevoj, postoji vedar ton koji podstiče dečju maštu i poziva ih na uživanje u prirodi.
Slično, pesma Milutina Bojića „U vrtiću“ istražuje odnose vršnjaka i dečje svakodnevne igre. Bojić koristi jednostavan jezik i ritmičke stihove koji odražavaju svakodnevnicu, što ga čini bliskim Zmaju. Oba autora uspevaju da stvore atmosferu u kojoj deca mogu da se prepoznaju i uživaju u svojim avanturama.
Takođe, Milan Rakić u pesmi „Ptica“ koristi prirodne motive i osećaj slobode, što je zajedničko sa Zmajevom pesmom. U Rakićevoj poeziji, priroda se često doživljava kao mesto slobode i igre, što je i tema Zmajevih stihova.
Na kraju, Ljubivoje Ršumović često piše o dečijim snovima i avanturama (na primer „Deca mogu da polete„), što dodatno povezuje njegov rad sa Zmajem. Njegove pesme podstiču decu da istražuju svet oko sebe, a njihov vedar ton i maštoviti prikazi čine ih idealnim dodatkom ovoj temi.
Književni elementi
Književni rod: lirika
Književna vrsta: dečja pesma ili lirska pesma za decu
Tema: slavljenje radosti igre i dečje mašte. Istraživanje prirode kroz simboliku jahanja i putovanja.
Forma: 3 strofe, svaka sa 4 stiha
Stilske figure
Onomatopeja: „Điha, Điha“ imitira zvuke jahanja, stvara slikovit doživljaj.
Vizuelni opisi: Stihovi poput „sedlo mi je od marame“ i „uzde od kanapa“ slikovito oslikavaju kako deca koriste svakodnevne predmete za igru.
Ritam: brz i veseo
Vizuelne slike: „četiri noge“ i „daleke pute“.
Ton: veseo i razigran. U svakoj strofi je prisutan osećaj radosti i igre, a lirski subjekt dobija glas koji izražava njegove želje i misli.
Analiza pesme, citati
Pesma Mali konjanik omiljena je među decom i često se uči kao dečja rima. Njegova jednostavna struktura i ritam čine ga lakim za pamćenje i privlačnim za najmlađe. Pesma se sastoji od 3 strofe, svaka sa 4 stiha.
Stihovi su jednake dužine, naizmenično osmice i šestice, a povezuju ih isprekidane rime, gde se rimuju samo drugi i četvrti stih. Ova struktura doprinosi dinamičnosti pesme i njenom brzom ritmu, koji je savršen za dečije igre.
Pesma počinje zvučnim motivom „Điha, Điha“, koji čitaoca odmah asocira na konja. Ovaj zvuk u uvodu stvara atmosferu jahanja i uzbuđenja, priprema decu za avanturu koja sledi.
Iako se konj nikada direktno ne pominje, centralni motiv pesme jasno je prisutan kroz opise u prvoj i drugoj strofi.
U prvoj strofi se pominje „četiri noge“, a ovde je korišćen slikovit opis koji dočarava pokret i energiju konja. Noge konja simbolizuju brzinu i slobodu, što dodatno pojačava uzbudljivu atmosferu.
U drugoj strofi pesnik nastavlja da razvija ovu sliku jahanja, koristeći opise koji prikazuju opremu konjanika.
Stihovi:
Sedlo mi je od marame,
uzda od kanapa,
a bič mi je od očina
prebijena štapa.
ukazuju na kreativnost i domišljatost deteta, koje od svakodnevnih predmeta pravi sprave za igru. Ovi opisi nisu samo slikoviti, već i nostalgični, jer podsećaju na detinjstvo i nevinost.
Kroz ove stihove čitaoci mogu da se identifikuju sa lirskim subjektom, koji predstavlja svako dete koje sanja o jahanju i avanturama.
Pesma koristi humor i u trećoj strofi, kada se konju obraća sa „lenjim“.
Rago jedna, baš si lenja,
zar te nije sram?
Al kad nećeš ti da skačeš,
ja ću cupkat sam.
Ova dinamika između jahača i konja stvara simpatičnu sliku, izražava detetovu frustraciju, ali i razigranost.
Stih „Al kad nećeš ti da skačeš, ja ću cupkat sam.“ ukazuje na odlučnost lirskog subjekta, koji ne odustaje od svoje igre i veselja, čak i ako njegov „partner“ nije voljan da učestvuje. Ovaj trenutak nezavisnosti i snage daje dodatnu dubinu pesmi i pokazuje da je igra ohrabrujući izraz kreativnosti i slobode.
Sve u svemu, Mali konjanik nije samo pesma o jahanju, već i slika dečjeg duha, mašte i radosti igre. Kroz jednostavne, ali živopisne opise i dinamičnu strukturu, Zmaj uspeva da uhvati suštinu dečjih snova i avantura, ostavljajući snažan utisak na čitaoce svih uzrasta. Pesma nas podseća na značaj igre u razvoju deteta i slavi radost koju ona donosi.
Beleške o piscu
Jovan Jovanović Zmaj jedan je od najvećih pesnika srpske književnosti. Poznat je kao jedan od najvećih lirskih romantičara, a mnogi ga poznaju i kao jednog od najboljih pesnika dečije poezije. Zmaj je rođen 06. decembra 1833. godine u Novom Sadu. Tu je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Više razrede pohađao je u Halašu i Požunu.
Po završetku studija, Zmaj je upisao studije prava u Pešti, koje je nastavio u Pragu, a diplomirao u Beču.
Posle studija, Zmaj se vratio u Novi Sad. Tu se zaposlio kao gradski činovnik. Već tada je počeo da piše pesme i tako oko sebe okupljao verne čitaoce. Krajem dvadesetih dao je otkaz da bi pokrenuo sopstveni časopis Javor.
Sa 28 godina upoznaje tada sedamnaestogodišnju Ružu Ličanin. Među njima je planula ljubav, pa su se njih dvoje vrlo brzo venčali i dobili prvo dete, sina Mirka. U to vreme Zmaj počinje da piše ljubavne pesme koje će kasnije objediniti u ciklus „Zmajevi“, svoju najpoznatiju i najlepšu zbirku (ljubavnih) pesama. Inspiracija za te pesme bila je njegova skladna porodična sreća i ljubav prema ženi i deci.
Prva pesma koju je Zmaj objavio bila je „Prolećno jutro“, objavljena 1849. godine u Letopisu Matice srpske. I ta prva pesma odisala je toplinom koja bi bila svojstvena i njegovoj drugoj poeziji. Čak i kada je pevao o narodnim, rodoljubivim temama, njegove pesme nikada nisu bile hladne ili preoštre. Njegove rodoljubive pesme su snažne i značajne, nisu samo prazan poziv na ustanak ili tupo veličanje otadžbine i naroda.
1863. godine porodica se preselila u Peštu, gde je Zmaj radio kao nadzornik Tekelijanuma. Zatim je upisao medicinski fakultet. Dok je studirao, Zmaj je pokrenuo šaljive novine Zmaj, koje su ovom pesniku dale nadimak po kojem je i danas najpoznatiji. Zmaj je satirično čitanje datuma 3. maj – datuma održavanja Majske skupštine, tokom koje su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju, ali njome nisu bili zadovoljni.
Nakon što je postao doktor medicine, Zmaj se sa porodicom vratio u Novi Sad i tamo otvorio lekarsku ordinaciju. U Pančevu je pokrenuo još jedan list Žiža. Za sve to vreme Zmaj i Ruža su dobili još troje dece, ali nijedno od njih nije preživelo detinjstvo. Početkom 70.-ih godina 19. veka umrlo je Zmajevo troje dece, među kojima je bio i najstariji sin. Ubrzo mu je umrla supruga Ruža i tako ostavila Zmaja samog sa najmlađom ćerkom. Zmaj je potom usvojio još dve devojčice.
Tada je počeo da piše svoj tužni, elegični ciklus pesama „Đulići uveoci„, u kojima je iskazao sav bol zbog gubitka žene i dece. Ali nesreća se nastavila – vremenom mu je umrla i najmlađa ćerka, a par godina pre Zmajeve smrti umrle su i dve ćerke koje je usvojio. Za sve ovo vreme Zmaj se više nije oženio niti imao dece. U žalosti za svim ovim gubicima pisao je pesme za decu, koje se danas smatraju najlepšim u srpskoj književnosti.
1882. godine izašla je njegova velika zbirka pesama „Pevanija“, a zatim „Druga Pevanija“. 1890. godine Zmaj je živeo u Beogradu i tamo radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu. Na tom poslu je bio do 1898. godine.
Uz Njegoša, Jovan Jovanović Zmaj važi za jednog od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma, a pored Đure Jakšića, za drugog najvećeg liričara srpskog romantizma. Romantične ideje koje je u srpskoj književnosti započeo Branko Radičević nastavio je u poeziji Jovan Jovanović Zmaj, stvorivši jednu od najlepših i najmoćnijih pesama romantizma.
Jovan Jovanović Zmaj je umro 14. juna 1904. godine u Sremskoj Kamenici.
Autor: M.Z.
Ostavite odgovor