Majka Hrabrost i njena deca spada u jednu od najboljih antidrama suvremene književnosti i jedno je od najznačajnijih dela epskog pozorišta koje je napisao književnik Bertolt Breht. U njoj se prikazuje iscrpljujući Tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata, koji se vodio na svekolikim prostorima severne i srednje Evrope te život Hrabrosti, jedne majke koja je htela da spasi svoju decu.
Radnja priče odvija se u 17. veku. Lik majke Hrabrost Breht poistovećuje s Nemačkom te kroz njene oči prikazuje ratno stanje. Njenim putovanjem kroz Nemačku, Breht opisuje uzroke i posledice ratnog stanja te otuđenje i pusto koje u ljudima izaziva rat. Kroz ovo delo koje je podeljeno u 12 scena, Majka Hrabrost postepeno ostaje bez troje svoje dece te samim time i bez svojih ljudskih osobina. Svako dete umire zbog rata: Eilif Nojocki zbog prekomjerne hrabrosti, mlađi sin Švicarski Sir zbog poštenja, a gluvonema kći Katrin zbog majčinske osećajnosti. Majka i na samom početku rata, uz sav napor i trud, zna da će izgubiti svoju decu. Sam naslov dela je ironičan, jer glavni lik ističe se po svemu osim po svojoj hrabrosti.
Majka Hrabrost moralna je ništarija koja nije vredna poštovanja. Ona preživljava baš po svaku cenu. Šta je bilo na umu Bertoltu Brehtu kada je Anu Firling nazvao Majkom Hrabrošću? Ironija je čudo, i to zato što nikada nije jednoznačna. Smisao ironije, ali i njena forma, sadržani su u nužnoj dvoznačnosti svakoga ljudskog postupka, motiva i emocije. Majka Hrabrost je heroina. Ona je velika žena, sitna kriminalka, ratna profiterka, figura koja će na svojim leđima poneti sudbinu naroda i naraštaja. Na leđima Ane Firling ležat će sudbina Nemačke kada se, nakon što joj izginu deca, naričući sama upregne u svoja kola. Majka Hrabrost je Nemačka iz 1945. godine.
Breht ovom dramom uvodi u književnost epski teatar: nema tradicionalne podele na činove (drama se sastoji od 12 samostalnih prizora kojima „epizira“ dramski sukob), ukida se trojno jedinstvo (radnja se odvija na epski način – tokom 12 godina diljem Evrope) izostavlja se dramska napetost, a dramske prizore prekidaju songovi te se tako komentira radnja dela.
Najznačajnije obilježje je efekt začudnosti ili V-efekt, odnosno sposobnost da preko nečega što je poznato dopremo do nečega što nam je nepoznato. Ovaj efekt takođe omogućuje da nam se prividno poznato pokaže kao iznenađujuće i novo te on razara scensku iluziju, što znači da su za Brehta čovek i svet promenjivi. Tim efektom, tokom izvođenja drame na sceni, gledalac nije samo pasivni promatrač, već se uživljava u radnju te razvija kritički odnos prema stvarnosti tj. Breht od gledalaca očekuje da bude aktivan, da se ne slaže s onim što je izrečeno na pozornici. Time majku Hrabrost prikazuje kao antijunakinju, kako bi gledaoci shvatili kakvi ne smeju da budu.
Drama je nastala 1939. godine, pred Drugi svetski rat, a prvi se put izvodi 1941. te sama po sebi nosi antiratnu poruku – maleni čovek ne može uticati na velike događaje poput ratova, ali treba nastojati to prihvatiti i preživeti te preživljavanjem ne izgubiti svoju ljudskost (u djelu prikazano simbolički preko dece koju Majka gubi jedno po jedno). Ideja dela je to da se kritika rata prikazuje preko sudbine malog čoveka koji u ratu uvek strada.
Vrsta dela: antidrama
Vreme radnje: 17. vek, za vreme Tridesetogodišnjeg rata (1624. – 1636.)
Mesto radnje: Poljska, Nemačka
Tema dela: Tragična priča majke i njene dece za vreme Tridesetogodišnjeg rata
Ideja dela: Rat nije čovečanstvu nikad pridonio ništa dobroga, već samo gubitak, uništenje i smrt
Kratak sadržaj prepričano
Radnja dela započinje u proljeće 1624. godine, kada narednik i vrbovnik raspravljaju o ratu. U vidu im je pronaći što veći broj mladih i hrabrih vojnika za rat. Ljudi se u to vreme, kako kažu, isprva boje rata, a kasnije se plaše mira kao kockari prestanka, jer tad moraju platiti sve šta su izgubili. Smatraju da je rat upravo ono šta im je potrebno, jer rat stvara red, kojeg u njihovom gradu trenutno nema. Nema iskusnih mladića, ni konja, a čak postoje i područja gde nema imena, dok se na mestima gde je rat vode i popisi i registrature te se uredno prebrojava ljudstvo i stoka.
„Vidi se da ovde već predugo nije bilo rata. Otkuda onda moral, pitam? Mir, to je aljkavost tek, rat stvara red… Video sam mesta gde nije bilo rata već šezdeset godina. Dakle, tamo ljudi nisu više znali ni kako se zovu. Samo gde vlada rat ima tačnih propisa i ažurnih registara, cipele su sparene, a žito je u vrećama, sve živine i ljudi su propisno prebrojani i razvrstani, jer se kaže: bez rata nema reda i to je ispravno.“
Njihov razgovor sa svojim natkritim kolima prekida Majka Hrabrost, pravim imenom Ana Firling, vojna krčmarica i ratna profiterka iz Bamberga, sa svojih troje dece Eilifom, Katrin i Švicarskim Sirom. Nad decom je imala snažan autoritet te su oni pratili svaku njenu zapoved. Ime Majka Hrabrost je dobila po svojoj hrabrosti.
„Hrabrost se, naredniče, zovem jer sam se bojala da će mi propasti posao pa sam se iz Rige provezla kroz zaštitnu vatru s pedeset štruca hleba u kolima. Već su se bile počele buđaviti, bilo je krajnje vreme, nisam imala izbora.“
Svo troje njene dece ima različite očeve te su po njima nasledili svoje karakteristike. Eilif, najstariji, od svog je oca nasledio inteligenciju (kako kaže, seljaku je znao skinuti gaće bez da on to primeti). Mlađi je sin Švicarski Sir, pravo mu je ime Fejos, no zbog toga što jako dobro vuče kola, Majka mu je nadenula taj nadimak. Gluvonema kći Katrin Haupt bila je polu Nemica.
Narednik i vrbovnik pokušavaju nagovoriti Majku da pošalje oba svoja sina na bojišnicu, no momci i on se protive tom predlogu. Da bi stala u obranu svog sina, vadi nož i pruža ga put narednika kako bi ih zaštitila. Iako je od rata imala koristi, decu ipak nije želela dati u rat. Za nju se govorilo da predviđa budućnost pa je, da im odvuče pažnju odlučila gatati naredniku.
Uzela je list pergamenta te ga je razderala i stavila u narednikovu kacigu. Izvlačeći listiće pergamenta iz narednikove kacige, narednik, kao i deca izvuče dio gde je bio nacrtan crni križ – što je značilo smrt. Narednik je i dalje smatrao da to nije istina, jer sama zadaća narednika je da se drži postrani, smatrajući da nema sigurnijeg mjesta od njegovog.
Tim je činom Majka predvidela i sudbinu svoje dece. Sva šokirana, teško prihvaća sudbinu koja ju očekuje, ometena je narednikovom ponudom o kupovini srebrene kopče. Dok je narednik odvlačio majci pažnju kupujući kopču i cenkajući se za njene proizvode, vrbovnik uzme Eilifa i povede ga sa sobom govoreći:
„Tko od rata živeti se lati
Morat će ratu ponešto i dati.“
Već se u prvoj sceni otkriva karakter Majke Hrabrost. Doznajemo da je ona zbog posla i trgovine spremna zanemariti sve, pa tako i sopstvenu decu. Njenim likom Breht prikazuje kontrast majke kakva bi zapravo trebala biti. Koliko god naglašava želju za novcem kako bi spasila decu, povremeno njena pohlepa izađe na videlo.
U drugoj se sceni radnja odvijala pomalo drukčije. Majka se s kuharom cenka oko petla, gde do izražaja dolazi njena lukavost i snalažljivost, kako u životu tako i u poslu. Za to vreme u gostionicu dolazi njen stariji sin Eilif, koji je postao miljenik vojskovođe zbog svoje hrabrosti i lukavosti koju je nasledio od majke. Uspeo je ubiti neke seljake i oteti im volove. Majka je bila sva uzbuđena zbog susreta sa sinom te kuharu priča o svojoj deci:
“ Kakvo li će lice taj napraviti kad me vidi. Hrabri moj plemeniti sin. Imam jednog glupog, ali taj je pošten. Kći nije ni za što. Ali bar ne govori, to je nešto.“
Majka je pojavom svog sina iskoristila kuhara kako bi ga navela da kupi njene proizvode i time zaradila još malo novca. Eilif otkriva razlog zbog kojeg Majka nije htela da njena deca odlaze u vojsku. Priča vojskovođi o svom ocu koji je bio vojnik i pjeva mu „Pesmu o ženi i vojniku“.
Radnja u trećoj sceni se odvija se tri godine kasnije. Majčin posao ide poprilično dobro, Švicarski Sir biva unapređen za intendanta zbog svoje čestitosti. Breht tu uvodi nova dva lika: Ivet, kao prostitutku i ženu željnu muške pažnje, te vojnog župnika kao moralnog i razumnog lika u delu. Ivet se smatra Majčinom prijateljicom te želi pomoći i njenoj kćeri, pričajući joj o svojoj bivšoj ljubavi kako bi Katrin ojačala svoje emocije.
„Ljubav je sila što dolazi s neba. Čak ni s onima koji nisu u vojsci nije to nikakav med. Veli da bi ljubilo tlo pod kojim gaze tvoje stope, jesi li jučer oprala noge kad smo već kod toga, a onda mu budeš sluškinja. Budi sretna da si nema, tako nikad ne protusloviš sama sebi ili si pak ne zaželiš pregristi jezik jer si kazala istinu, nemoća je dar od Boga.“
U prostoriji ostaju župnik, Majka i kuhar te međusobno iznose svoja mišljenja o ratnom stanju.
„Kad slušaš kako govore velike glave, ratovi se vode samo iz straha Božjeg i za sve što je dobro i lepo. Ali pogleda li se točnije, nisu ni oni tako glupi, ratove oni vode za dobitak, inače mali ljudi ne bi s njima ni išli.“
S vremenom dolazi do promene situacije i započinje napad na katolike.
„Pasti u ratu jest milost, a ne nevolja, znate zašto? Ovo je verski rat. Ne kakav običan nego poseban, vodi se za veru, dakle Bogu je ugodan.“
U vojnom logoru dolazi do panike. Dok se ostali spremaju za odlazak, Ivet se priprema za dolazak katolika, razmišljajući o svom fizičkom izgledu i smatrajući sebe fatalnom ženom. U logor dolazi Švicarski Sir s pepelom kako bi se zamaskirao od katolika.
„Svucite župniče, to duhovničko ruho, prepoznat će vas unatoč kabanici. Stane Katrini trljati lice pepelom. Budi na miru! Tako, malo nečistoće pa si sigurna. Koje li nesreće!“
Kuhar, kako u stopu prati vojskovođu, napadom odlazi i napušta župnika i Majku Hrabrost, a majci ostavlja lulu kao uspomenu po koju će se vratiti. Početkom napada se opet ističe Majčina pohlepa za novcem. Zarada joj je bila poprilično visoka, a beg zbog rata za nju je značio propast. U ovoj sceni prvi se put pojavljuje simbol crvenih cipela, kojima Breht kasnije daje posebnu važnost. Švicarski Sir je tokom bega imao zadatak čuvati blagajne, koja ga je kasnije koštala života. Protestanti su se dali u beg. Tri dana nakon su pošteno su obedovali, dok je Majka za ručkom iznosila svoje stavove o politici.
„Uopšteno se može reći da nas poštene ljude pobeda i poraz skupo stoje. Najbolje je za nas kad se politika zapravo ne miče s mesta!“
Majka i župnik spremali su se u grad da kupe katoličku zastavu kako bi se zaštitili od provala katolika, a Švicarskom Siru ostavljaju blagajnu da pazi na nju. Dok je župnik Švicarskom Siru davao naputke o sigurnosti, jer se priča kako oko logora dolaze katolici kako bi ih nasamarili, Majka za to vrijeme u automobilu pronalazi Ivetine cipele koje je Katrin ukrala od Ivet te joj ih planira vratiti. Kad su otišli, Katrin i Švicarski Sir ostaju sami. Kad je Katrin ispratila Majku i župnika do kola, na povratku je dočekaju narednik i njegov kolega koji je imao povez preko očiju, baš kao muškarac o kojem je prethodno razgovarao župnik sa Švicarskim Sirom.
Dok je hteo da sakrije blagajnu, Švicarski Sir biva uhapšen te ga odvode pred sud. Da bi se ostali zaštitili, vade katoličku zastavu niječu poznanstvo i srodstvo sa Švicarskim Sirom.
„Pa kako da ga poznam? Ne poznam ja sve. Nikog ja ne pitam kako se zove i je li poganin; ali ako plati nije poganin.“
S obzirom na to da Švicarski Sir nije hteo da kaže gde je sakrio blagajnu, odveli su ga pred sud. Iste večeri, župnik i Majka pokušavaju pronaći način da skupe novac za mito i tako na sudu spase Švicarskog Sira. Trebalo je dati 200 guldena kako bi ga spasili. Majka spas vidi u Ivet, koja može nagovoriti pukovnika da kupi njihovu trgovinu tj. kola.
„Pa mi živimo od tih kola. Za tebe je to prilika Ivet, ko zna kad ćeš još naći takvu i hoćeš li imati još tako dragog druga koji će te moći savetovati, nije li tako?“
Uveren kako će se spasiti, Švicarski Sir je blagajnu pre nego su ga oteli ubacio u reku i voda je odnela sav novac. Pošto se Majci svota novca činila prevelika, pokušala se cenkati, no nije uspela. Zvukom bubnjeva sudska je odluka donesena. Švicarskog Sira će upucati 11 puta te će telo doneti Majci i župniku kako bi oni opet potvrdili da ne poznaju mladića. Majka ga je opet zanekala.
„Evo ovde imamo jednoga za koga ne znamo kako se zove. Ali moramo ga upisati, da sve bude u redu. Jednom je kod tebe obedovao. Pogledaj i reci poznaješ li ga. Skine plahtu. Poznaješ li ga? Majka Hrabrost odmahne glavom. Zbilja, nisi ga videla nikad pre no što je jednom kod tebe jeo? Majka Hrabrost odmahuje glavom. Dignite ga! Dajte ga strvoderu. Nema nikoga tko bi ga poznavao.“
U četvrtoj sceni, koja se odvija ispred časničkog šatora, dolazi do prepirke među vojnicima o novcu, pivu i napojnicama. Majka im opisuje stanje u trgovini i potrebu stanovništva za hranom te kako glad na području gde se rat vodi nikako ne prestaje. Kako bi im objasnila situaciju, peva im „Pesmu o velikoj kapitulaciji“.
Peta scena dešava se dve godine kasnije. Kola Majke Hrabrost stoje u jednom razrušenom selu, a ona naravno, kroz celu Evropu ide svojim trgovačkim kolima i tako zarađuje. Otvorila je pokretnu trgovinu, a župnik i Katrin pomagali su ranjenima na područjima koje su obilazili.
„Šta, ne možeš platiti? Nema kinte, nema rakije. Posvuda sviraju pobjedne marševe, ali mazdu ne isplaćuju.“
U petoj se sceni može jasno videti majčin karakter, počevši od samog protivljenja za plaćanje poreza, do toga da se ipak brine samo za sebe i svoju decu.
„Ne mogu ti dati ništa. Pored svih tih dražbina, carina, poreza i mita!… Ne dam, neću, moram da mislim na sebe.“
Vojnici nemaju vremena razdvajati narod pa ubijaju sve ljude pred sobom, bili oni katolici ili protestanti. Majku ni najmanje ne dira smrt nevinih, već samo razmišlja o robi i novcu koji neće dobiti. Tu dolazi do prepucavanja između majke i kćeri. Ostaju bez zavoja za previjanje ranjenika pa Katrin od majke traži platno, ali ona joj ga odbija dati jer za njega može dobiti pošten novac pa dolazi do sukoba. Začula se glazba koja je potvrdila pobedu, a za majku je to značilo samo gubitak.
„Čujte, ne pitam ja to Vas iz vica, nego zato jer razmišljam trebam li nakupovati zaliha, kojih sad mogu povoljno nabaviti, no završi li rat mogu ih sve baciti u smeće“
Šesta scena započinje pokopom preminulog carskog vojskovođe Tilija. Posao napokon cveta te po prvi puta možemo videti zadovoljnu Majku Hrabrost. Iako puca od zadovoljstva, ističe i svoj strah o prestanku rata i kupnji novih namirnica. Kad bi rat prestao, prestala bi i njena zarada.
Dok Majka ne želi kraj rata, Katrin teži za mirom jer joj je Majka obećala da će dobiti muža nastupi li mir. Tokom rasprave sa župnikom, Majka mu navodi da nema duše, a za to vreme Katrin odlazi kupiti novu robu, dok je na povratku ranjavaju vojnici u čelo i oko. Njeno lice ostaje unakaženo, a samim time nestaje nada da će se ikad udati. Majka, kako bi smirila situaciju u glavi jadne Katrin, pruža joj Ivetine crvene cipele.
„Uvek si ih htela. Evo sad su tvoje. Brzo, dok se ne pokajem. Neće ti ostati ništa, premda ja ništa ne bih uklanjala. Najgora je sudbina onih kojima se sviđaju. Navlače ih sve dok ih ne unište. Koje ne vole puštaju da žive… Baš je tako i sa stablima, ona uspravna i prozračna seku za krovne grede, a grbava se mogu veseliti životu. Bila je to dakle sreća. Cipele su još dobre, ulaštila sam ih kad sam ih spremala.“
Breht simbolom crvenih cipela u ovom delu drame u majčine ruke stavlja sudbinu njene vlastite kćeri, kao što je i vidljivo kroz celo delo da se dogodilo s ostalom njenom decom. Crvena boja cipela prikazuje krvoproliće tokom celog rata, a njihova savršenost odlučuje o Katrinoj sudbini. Usporedbom ljudskog života i stabala, Breht iznosi i božju volju, jer sve što je divno očima je nevidljivo. Jednako tako oni nevini poput dece Majke Hrabrost stradavaju, dok ona, kao antijunakinja ovog dela preživljava ratna stradanja, a svojoj deci smrću daje priliku za beg od surove stvarnosti.
„To ti je taj rat. Lep izvor prihoda.“
U sedmoj sceni posao majke je na samom vrhuncu.
„Rat nije drugo doli poslovanje.“
U osmoj sceni dolazi do obrata situacije. Padom švedskog kralja dolazi do mira, ali Majka je kupila novu robu te joj to nikako ne odgovara.
„Veselim se miru, premda sam tada uništena. To bih ja dakle kroz rat povukla bar dvoje dece. Sad ću opet videti svog Eilifa.“
Dolazi do sukoba između župnika i Majke Hrabrost, koji prekida Ivet koja više nije obična prostitutka, već je sada udovica pukovnika Strahemberga. Dok su Majka i Ivet razmenjivale dojmove od poslednjeg susreta, dolazi Eilif, u pratnji vojnika, vezanih ruku i smrtno bled. Na vrhuncu svoje slave, provalio je u kuću seljaka kako bi mu ukrao stoku, no nastradala je žena, a pošto je došlo vrijeme mira, bilo kakvo ubistvo bilo je kažnjivo. Sada čeka pogubljenje pa je odlučio majci uručiti poslednji pozdrav.
Kattrin su prešutjeli Eilifov dolazak, dok je župnik majci rekao da je došao danas samo se javiti i da će se sutra opet vratiti. Majka se iz grada vraća sva sretna. Nakon tri dana mira rat je opet započeo i njena su trgovačka kola opet u pokretu, u pratnji kuhara i njene kćeri Kattrin.
U devetoj sceni, kuhar dolazi do ideje da se skrasi i s tom ponudom dolazi do Majke Hrabrost, koja ga odbija zbog Kattrin, koja je u poprilično lošem stanju i ne može je samo tako ostaviti. Daje otkaz kuharu te njih dvije odlaze ostavljajući njegove stvari za sobom.
U desetoj sceni Majka i Katrin odlaze za Nemačku. Deseta scena se odvija u Haleu, gde vojska navečer planira napad. Hrabra Katrin, predvidevši situaciju, popne se na krov i započne bubnjati, pokušavajući tako upozoriti ljude na napad koji sledi. Iako su joj pretili smrću, Katrin nije htela odustati od bubnjanja te je bubnjala sve jače i jače uz plač. Zbog neposluha vojnici pucaju u Katrin. Ona umire u ratu kao neznana junakinja. Nakon pucnja, začuli su se topovi iz grada, kao dokaz da je uspela u svome naumu.
U dvanaestoj sceni, Majka Hrabrost stoji nad Katrinim mrtvim telom. Uzima plahtu i prekriva njeno telo, a zatim upreže trgovačka kola i odlazi u potragu za Eilifom, za kojeg još uvek ne zna da je mrtav.
„Rat, on traje sto godina; tu nema dobitka za čovjeka prosta.“
Breht je u delu Majku Hrabrost prikazao kao dobitnicu i gubitnicu, ovisno iz koje perspektive je gledana. Njezina djeca bila su tri tipa karaktera u delu, no različitost im ne pomaže u preživljavanju. Tokom celog dela Majka Hrabrost je htela sediti na dve stolice – kao uspešna trgovkinja koja živi od rata koji uništava ljude te kao Majka koja od tog istog rata želi zaštiti svoju decu.
Smrću njezine dece umire i karakter same majke, jer oličenje njenog karaktera bila su njena deca. Lik Majke Hrabrost poseduje i sasvim alegorijski vid: ona je okaljana, bedna Majka Nemačka, vrhunski negativni egzemplum ratom obeščovečenog čovečanstva.
Konac komada, kad propala i napuštena Hrabrost ostaje sama na goloj pozornici, upregnuta u svoju pokretnu imovinu na sad već praznim kolima – scenskom simbolu njenog neuspelog ratnog profiterstva – konačna je slika jednog sivog, materijalno i moralno opustošenog sveta.
Breht je i stavlja u alegorijsko značenje kao mladu Nemačku željnu uspeha, a željom za uspehom gubi ono najvažnije – stanovništvo – što ju je zapravo i činilo uspešnom. Simbol njenog neuspeha prikazuje materijalnu opustošenost sveta i težnju za većim uspehom.
Likovi: Majka Hrabrost, Eilif, Švicarski Sir, Katrin, Ivet Potier, Kuhar, Vojskovođa, Narednik, Vrbovnik, seljaci, vojnici
Analiza likova
Majka Hrabrost (Ana Firling) – glavni lik u drami. Bila je trgovkinja, koja je s tri različita muškarca imala troje dece. Ustrajna je i lukava, želi da rat što kasnije završi kako bi njena trgovina bila u procvatu. Želi spasiti svoju djecu, ali jednako tako želi spasiti sebe, osiguravajući svoju trgovinu. Njezin se karakter oslikava u karakteru njezine dece. Pogrešna procena raznih situacija dovodi je do samouništenja i stradavanja njene porodice.
Sitna je trgovkinja koja veruje da može živeti od rata bez da plati danak. Okoristila se ratom tako što je zarađivala na teret njega što nije moralno, a s druge strane svoju je decu htela poštedeti od rata. Samo je jednom proklela rat, i to na jedan momenat. S druge strane ona je i dalje nastavila od njega živeti. Uporna je, agresivna, bezosećajna. Na kraju joj sva deca poginu, i to svaki zbog jedne svoje vrline. Eilif je poginuo radi hrabrosti, Švicarski Sir zbog poštenja, a Katrin zbog velikog saosećanja. S umiranjem njezine dece, umre i dio po dio njezine ljudskosti. Majčinstvo je jedina crta njezine ljudskosti.
„Hrabrost se, naredniče, zovem jer sam se bojala da će mi propasti posao pa sam se iz Rige provezla kroz zaštitnu vatru s pedeset štruca hleba u kolima. Već su se bile počele buđaviti, bilo je krajnje vreme, nisam imala izbora.“
Eilif – najstariji sin, lukav, oličenje hrabrosti. U prvom činu odlazi u vojsku te zbog svoje nepromišljenosti na kraju izgubi glavu.
„Ja se prebacim na trgovinu, pa velim, dvadeset guldena po volu, to mi je previše. Nudim petnaest. Pa kao da hoću platiti. Oni se iznenađeni stanu češkati po glavi. A ja se smesta sagnem, dohvatim svoj mač i sve ih posiečem. Nužda zakon menja, nije li tako?“
Katrin – gluvonema kći, ima 25 godina, a još nije udana. Prati majku u stopu, a zbog pretjerane saosećajnosti umire da bi spasila druge. Karakterno je suprotna od svoje majke, pati od trauma rata.
Švicarski Sir – mlađi sin, plemenit i snalažljiv. Zbog poštenja i obećanja majci da će sakriti blagajnu biva streljan prema sudskoj odluci.
„Čini se vi mislite na nekog drugog. Video sam jednog kako trči, a kaput mu je stršio.“
Beleške o piscu
Bertolt Breht (1898. – 1956.) bio je nemački pripovedač, dramatičar, pesnik, reditelj i teoretičar koji je pokrenuo „epski teatar“.
Rođen je u građanskoj porodici u gradu Augzburgu. Studirao je medicinu i znanost, no ljubav prema teatru je prevagnula. S dramskim radom započinje 1922. godine kada objavljuje dela „Bubnjevi u noći“ i „Baal“.
Ubrzo nakon toga odlazi u Berlin gde započinje s epskim teatrom.
Njegova poznata „Opera za tri groša“ izvedena je u svim poznatim teatrima diljem sveta.
1933. godine Breht je emigrirao u Dansku, a nakon toga je kratko boravio u Švedskoj i Finskoj. 1941. godine odlučio je napustiti Evropu i preseliti se u Ameriku.
U Berlin se vratio tek nakon rata, 1949. godine, kada je i osnovao Berliner Ensamble pozorište.
Njegova najpoznatija dela su: „Bespuće velegrada“, “ Život Eduarda II engleskoga“, „Momak u stroju“, „Kaznena mjera“, „Iznimka i pravilo“, „Prosjački roman“, „Duhovna poduka“, „Prosjačka opera“.
Autor: L.M.
Ostavite odgovor