Inverzija je termin koji potiče iz antičke retorike i služi za obrtanje uobičajenog reda rečenica ili reči da bi se istakla ona rečenica ili reč koju pisac posebno želi da naglasi, podvuče.
Izraz inverzija potisnuo je danas sve srodne izraze antičke retorike i postao opšti izraz za svaku promenu uobičajenog reda reči ili rečenica (u sintaksi:inverzija je kada se prvo piše sporedna pa glavna rečenica).
Inverzija je tipična za jezik lirske poezije, koji je obično izraz uzbuđenog duhovnog stanja i snažne emocionalnosti.
Inverzija nije ni obrnut ni poremećen red reči. To nije sintaksička nepravilnost, već raspored koji odgovara rečeničnom akcentu, kad se reči nađu baš na onim mestima gdje se mogu istaći kao dominantni nosioci značenja.
Primer:
Milan Rakić „Na Gazimestanu“:
„Kosovski junaci, zasluga je vaša
Što posljednji beste. U krvavoj stravi,
Kada trulo carstvo oružja se maša,
Svaki leš je svesna žrtva, junak pravi!“
Ostavite odgovor