Fabula

Fabula u književnosti predstavlja međusobno povezane događaje koji čine samu radnju književnog dela.

Fabulom se označava skup zbivanja i motiva izloženih hronološkim ili uzročno posledičnim redosledom. Za razliku od sižea koji daje kratak sadržaj dela, fabula iznosi zbivanja bez obzira kojim su redosledom i na kakav su način obrađeni u samom delu. Ruski formalisti naročito ističu razliku između fabule i sižea. Dok fabula označava sve događaje u delu, ono što se pripoveda, siže se odnosi na raspored događaja u samim delu, način na koji se fabula pripoveda.

Tako bi pripovetke, romani, drame predstavljale tematska dela ili dela sa fabulom, dok bi lirika, esej ili putopis predstavljali opisna dela, dela bez fabule. Fabula je sastavljena od niza situacija koje predstavljaju okosnicu radnje.

U rimskoj književnosti, u antici, fabulom su se označavala sva dramska dela . Fabula je zapravo ukazivala na tip priče koja se prikazuje na sceni. Tada je postojalo više vrsta fabula, a neke od njih su palijata, krepidata, togata, tabernarija i druge.