Lav Nikolajevič Tolstoj jedan je od najpoznatijih ruskih, ali i svetskih pisca. Gotovo svi znaju njegovu „Anu Karenjinu“ i „Rat i mir“, jedne od najvećih dela ruskog realizma, ali malo tko zna da je Tolsto bio jedan od sakupljača i kasnije pisaca ruskih narodnih bajki. Tolstojeva biografija veoma je zanimljiva, a u njoj stoji i da je jedan dio svog života i delovanja posvetio deci. Pre svega, Tolstoj je bio pedagog koji je čak otvorio i školu za podučavanje i vaspitovanje dece iz seljačkih, odnosno kmetskih obitelji. Svoje ideje o slobodnom odgoju primenjivao je u tim školama, što je rezultiralo s velikim brojem upisane dece.
Osim toga, Tolstoj je pokrenuo i časopis u kojoj je pisao o svojim teorijama vezanima za pedagoško vaspitovanje. Istovremeno je objavio i „Azbuku, Novu azbuku i Rusku knjigu za čitanje. Upravo u ovo vreme bavio se sakupljanjem narodnih priča koje će kasnije zapisivati i kao bajke.
Jedna od takvih bajki je i ova. Ona je vrlo kratka, ali na vrlo poetičan način govori o tome koliko je važno u životu imati dobro srce i biti nesebičan. Priča govori o devojčici koja po žegi odlazi po vodu. Iako je ima malo, ona je deli sa svima kojima je ta voda potrebna. Na kraju joj se to isplati jer za svoju nesebičnost dobije nagradu. Pouka bajke je da nikakvu dobro delo na svetu ne prođe nenagrađeno.
Ova priča ima elemente bajke jer nagrada za nesebičnost devojčice dolazi nenajavljeno i u velikim razmerima, bez logičkog objašnjenja zašto i kako se to desilo. Likovi u priči nemaju karaktera, oni su samo nosioci radnje i primer nesebičnosti, ništa drugo. U ovako kratkoj formi, ništa drugo se ni ne može očekivati. Priča ima samo nekoliko likova, koji su tu samo kao objekti. Ipak, kratkoća priče pridonosi njenoj razumljivosti i upravo će zato da bude zanimljiva i poučnima malim čitaocima. Oni će lako da shvate njenu pravu ideju i svrhu, a to je da je snaga dobrote velika.
Vrsta dela: bajka
Tema dela: nesebičnost jedne devojčice
Ideja dela: svako dobro i nesebično delo na kraju bude nagrađeno
Kratak sadržaj prepričano
Jednom davno, u zemlji je zavladala velika suša. Zbog nje su usahle reke, isušili se potoci i bunari, čak su i drveće, žbunje i trava počeli da odumiru. Od žeđi je umirala stoka, divljač, a na kraju u ljudi. Tada je u tom kraju živela i jedna devojčica. Majka joj je bila bolesna, pa ona jedne večeri odlučila da izađe s krčagom i pokuša da pronađe vode kako bi barem malo olakšala svojoj majci. Lutala je i lutala, ali nigde nije mogla da pronađe vode. Ustrašena, tužna i bespomoćna, legla je na travu i zaplakala. Od silnog plača na kraju je i zaspala.
A kada se probudila, devojčica je videla da joj je krčag pun sveže, bistre vode. Obradovala se silno, pa – i sama žedna – htela da se napije. Ali onda se setila majke i pobojala da onda za nju neće ništa da ostane. Zato je uzela krčag s vodom i potrčala kući. Trčeći, jedva da je oko svojih nogu primetila jedno kuče. Spotaknula se oko njega i ispustila krčag, a kuče je zacvilelo.
Devojčica se prvo pobojala da je prolila vodu iz krčaga, pa se silno obradovala vidjevši da stoji uspravan, bez da se i kap prosula. Srećna, uzela je šaku vode i dala je kučetu. Odjednom, drveni krčag postao je srebrni. Djevojčica ga uzme i odnese kući.
Kada je stigla majci, htela je da joj dade vode, ali majka odbije, rekavši da će ona ionako umreti, pa bolje da vodu ona popije. Krčak odjednom od srebrnog postane zlatan. Devojčica, sada i sama jako žedna, obraduje se i uzme krčag da pije vode, ali baš tada, kada je htela da uzme prvi gutljaj, na vratima kućice pojavi se neki putnik i zatraži je vode.
Devojčica zastane, proguta pljuvačku u suvim ustima, pa ipak krčag pruži putniku. U tom trenu, u njemu se pojavi sedam dragih kamenja iz kojih potekne mlaz vode. Kamenja se počnu uzdizati prema nebu i od njih nastane sedam zvezda koje su ljudi prozvali Veliki medved.
Likovi: devojčica, njena majka, kuče, putnik
Analiza likova
Devojčica – iako likovi u ovoj bajci nemaju osobnost, možemo videti da devojčica ipak ima neke odlike. Ona je pre svega nesebična i veoma dobra. Sama je odlučila da ode da potraži vodu za svoju bolesnu majku, što dokazuje i da je hrabra. Kada nije mogla da pronađe vode, osetila se bespomoćnom, pa je počela da plače. Ali njena hrabrost nagrađena je krčagom punim vode. Devojčica je kasnije kroz priču pokazala i da je nesebična. Iako je imala malo, sve je delila sa drugima. Drugi su joj bili važniji, pa je i kučetu, majci i putniku dala vode pre nego sebi. Ta nesebičnost bila je višestruko nagrađena. Vode je odjednom bilo u izobilju, a od kamenja je nastalo i zvežđe Veliki medved.
Beleška o autoru
Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. septembra 1828. godine, kao četvrto od petoro dece u plemićkoj porodici. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svetskih romanopisaca.
Njegova porordica bila je plemićkog porekla, a titulu grofa njegovim precima dodelio je Petar Veliki, u 18. veku. Njegov život bio je obeležen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i menjao žene.
Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dete, zbog čega su o njemu već odmalena morali da brinu njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja podstiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti se i kao veliki zagovornik mira i nenasilja.
Prvo delo bilo mu je „Priča o jučerašnjem danu“, a prva izdata književna dela su mu bila trilogija „Detinjstvo“, „Dečaštvo“ i „Mladost“. Njegova najpoznatija dela bila su „Rat i mir“, koje je pisao punih sedam godina, zatim „Gospodar i sluga“, te njegovo najpoznatije delo „Ana Karenjina“. Preminuo je 7. novembra 1910., u mestu Astapovo, zbog upale pluća.
Autor: V.B.
Ostavite odgovor