Avanturistički roman se još naziva i pustolovni roman. To je vrsta romana u kome se radnja sastoji od niza uzbudljivih radnji i događaja. Fabula u avanturističkom romanu podrazumeva savladavanje prepreka koje donose uzbuđenje i dramatični zaplet u delu. Prepreke postoje kako bi sprečile glavnog junaka da ostvari cilj koji želi mu je postavljen.
Poreklo avanturističkog romana doseže još iz antičke književnosti, u elementima antičkog romana. Direktnom pretečom se ipak smatraju srednjovekovne romanse i viteški romani. Za razliku od njih avanturistički roman ne stvara idealnu sliku sveta već nam prikazuje stvaran život i svet.
U zavisnosti od toga u kakvom okruženju, ambijentu se odvija radnja avanturistički roman delimo na nekoliko podvrsta:
Pikarski roman je nastao u Španiji u 16. veku. Najpoznatiji uzor jeste delo Danijela Defoa „Robinzon Kruso“, po ugledu na njega nastaje robinzonijada. Radnja u delu prati avanture pojedinca ili grupe. Likovi u ovim delima su najčešće izolovani od ljudskog sveta, pa se nalaze u prašumi, pustom ostrvu, pustinji i drugo.
Prvobitno su robinzonijade imale moralistički karakter da bi kasnije više odgovarale dečjoj književnosti da elementima zabave i naučne fantastike. Najpoznatije robinzonijade su: Šnabel „Ostrvo Felzenburg“, Viliem Golding „Gospodar muva“. U Nemačkoj se razvija simplicijada čiji sadržaj ima elemente satire i obrazovnog romana. U njima je junak najčešće jednostavan čovek koji kroz avanture spoznaje istine o svetu i životu.
Vestern se razvija u 19. veku. Vesterni često prikazuju sukob primitivnog i zastarelog načina života i moderne tehnologije ili društvenih promena. Često za takve opise služe prikazivanja sukoba između domorodaca i došljaka ili američke konjice, ili pak opasnost koja prijeti rančerima od Industrijske revolucije.
Sa razvojem realističkog romana popularnost avanturističkog romana opada, ali se u fragmentima može pronaći u pojedinim književnim delima. Avantura je postala najprisutnija u zabavnoj književnosti ili groteski, na primer, Ginter Gras „Limeni doboš“. Konkretno određenje junaka nije moguće do kraja, zbog toga što bi se na taj način ometao sam zaplet i ograničavao spektar mogućih avantura. Kompozicija i struktutra avanturističkog romana je sačinjena od niza epizoda koje nisu povezane.
Poznati avanturistički romani svetske književnosti su i: Miguel de Servantes „Don Kihot“, Sažoov „Žil Blaz“.
U srpskoj književnosti nemamo pravi primer avanturističkog romana, ali u fragmentima ih možemo pronaći u delima Milovana Vidakovića, Jovana Sterije Popovića i Jakova Ignjatovića.
Ostavite odgovor