Augmentativ je više gramatički termin koji označava grupu imenica koje označavaju uvećan pojam i naziva se još uvećanica. To značenje se manifestuje uvećanjem pojma u odnosu na izvornu imenicu, na primer komad – komadina, ruka – ručerda, glas – glasina, magla – magluština, lažov -lažovčina i tako dalje.
Najčešće nastaje dodavanjem prefiksa ili sufiksa na osnovni oblik ili koren imenice. U srpskom jeziku grade se od korena različitih imenica i sufiksa ina, -etina, -urina, -erda (ručerda, kišetina, mačketina, vodurina).
Primeri građenja augmentativa:
nos + ina = nosina
junak + ina = junakina > junačina
kapa + ina = kapetina
kuća + ina = kućetina
ptica + urina = ptičurina
Augmentativ često može imati i pogrdno značenje, što ga povezuje sa pejorativima. Reč augmentativ potiče od latinske reči augere što znači uvećati.
Suprotno značenje u odnosu na augmentativ imaju deminutiv i hipokoristika.
Ostavite odgovor