Asonanca je zvučna stilska figura koja nastaje ponavljanjema istog samoglasnika unutar stiha, čime se pojačava zvučna komponenta, a sa njom i izražajnost pesničkog jezika.
U nekim stihovima iz narodne, usmene poezije samoglasnici a, e i o ponavljaju se i po nekoliko puta:
„Bolan Jovo po gori hodio…“
„Ne karaj me moja stara majko…“
„Sve jezero sve zeleno…“
Ponekada se u stihovima smenjuju dva različita samoglasnika, kao u gore pomenutom primeru.
Primeri:
Vladislav Petković Dis „Možda spava“:
„Pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao…“
Sima Pandurović „Svetkovina“:
„Sve se više voli što se većma stari…“
Jovan Jovanović Zmaj „Đulići“XXXVI:
„Divlje stvore i oblike,
Eno, eno već se gube,
Pa se opet vrate…“
Branko Radičević:
„Odo doma, lego u postelju,
Da odspavam svoju ranu velju,
Lego tako, pa lego i onako…“
Asonanca se često udružuje sa aliteracijom, odnosno ponavljanjem suglasnika.
Ostavite odgovor