• BA
  • DE
  • EN
  • HR
  • IT
  • RS
  • SI

Lektire.rs

Pomoć kod pisanja lektira

  • Naslovna
  • Knjige
  • Lektire
  • Pesme
  • Narodne pesme
  • Biografije
  • Književnost
Priprema i konzerviranje hrane za zimnicu >>

Aleksandrinac

Aleksandrinac je silabički stih od dvanaest slogova i cezurom posle šestog sloga. U ovakvom stihu se nalazi parna ili ukrštena rima. Silabički sistem versifikacije za ritmičku meru uzima broj slogova u jednom stihu.

Aleksandrinac se prvi put javlja u XII veku u junačkim pesmama i popularnom epu „Roman o Aleksandru Velikom“ po kojem je i dobio ime.

Do XVI veka je pomalo bio zaboravljen, da bi se kasnije u klasicizmu još više usavršio. Vrhunac razvoja dostiže u poeziji simbolizma kada se koristi u nešto slobodnijoj formi.

Krajem XIX i početkom XX veka postaje popularan u srpskoj poeziji. Po broju stihova i cezuri iza šestog sloga odgovara srpskom dvanaestercu.  Koristili su ga dubrovački renesansni pesnici, obnovili modernisti (Jovan Dučić, Milan Rakić).

Srpski parnasovski pesnici (simbolisti) Jovan Dučić i Milan Rakić uvode klasičan aleksandrinac u srpsko pesništvo.

Jovan Dučić je suzio izbor siha u našoj modernoj književnosti uglavnom na dva stiha: simetrični dvanaesterac (aleksandrinac) i jedanaesterac, oba po poreklu francuska. Sužavanje se oseća u svemu – u izboru motiva, slika, boja – i može se desiti u vezi s težnjom da se sažimanjem spoljnog opisa pojača simbolično značenje. U pesmi se opis katkad daje u savršenim proporcijama, koje ga čine malim remek-delom. Njegov stihje umeren i zvučan.

Jovan Dučić „Pesma ženi“:

„Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.“

Milan Rakić od samog početka je prihvatio dvanaesterac i jedanaesterac, i uglavnom ih nije napuštao. Zato je ta dva stiha doveo do ritmičkog savršenstva. Manje raznolik, on je i manje plodan: objavio je svega dve sveske pesama u kratkom razmaku (Pesme, 1903, 1912). Rakić će do virtuoznosti dovesti umetnost rime i strofe, kao i ukrštanje stihovnih i sintaksičkih jedinica u raznolikim oblicima opkoračenja.

Milan Rakić „Iskrena pesma“:

„O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi dušu, nek’ spokojno sneva
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti,
I laste lete put toplih krajeva.

O sklopi usne, ne miči se, ćuti!
Ostavi misli, nek’ se bujno roje,
I reč nek’ tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.“

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top autori

Aleksandar Sergejevič Puškin Anton Pavlovič Čehov Biblija Braća Grim Branislav Nušić Branko Ćopić Desanka Maksimović Dušan Radović Đura Jakšić Grozdana Olujić Hans Kristijan Andersen Ivo Andrić Jovan Dučić Jovan Jovanović Zmaj Miloš Crnjanski Miodrag Pavlović Molijer Narodna pesma Narodna priča Šarl Pero Stevan Raičković Vasko Popa Vilijam Šekspir Vojislav Ilić Vuk Stefanović Karadžić
Spisak svih autora >>

Poslednje objave

Kandid ili Optimizam

Srećni princ

Robinzon Kruso

Glava šećera

Junak našeg doba

Stolice

Devojčica sa šibicama

Žitije svetog Save

Marko Kraljević i Musa kesedžija

Kosovka devojka

Informacije

  • O nama
  • Impresum
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja

Korisno

  • Analize pesama
  • Analize narodnih pesama
  • Biografije književnika
  • Digitalne knjige
  • Književni pojmovi
  • Naručite novu lektiru

Lektire

  • Po autorima
  • Po abecedi
  • Po razredima
  • Pesme

Mreža portala

  • Bajke.rs
  • Molitva.rs
  • Poezija.info
  • Poznati.info

Copyright © 2015.–2023. Informativka d.o.o. Sva prava zadržana.

English | BiH | Deutschland | Hrvatska | Italia | Slovenija | Srbija