Ala je lep ovaj svet obrađena lektira književnika Jovana Jovanovića Zmaja. Lektira sadrži detaljnu analizu pesme, analizu dela, književne elemente i beleške o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudelovanje u nastavi.
Analiza dela
Pesma „Ala je lep ovaj svet“ Jovana Jovanovića Zmaja pravi je dragulj srpske književnosti za decu. Kao jedan od najpoznatijih i najomiljenijih dečjih pesnika, Zmaj u ovoj pesmi slavi prirodu, njenu lepotu i magiju koju nosi svakodnevnica. Ova pesma, deo njegove zbirke „Đulići“, oslikava ne samo radost detinjstva već i duboku povezanost ljudi i prirode.
U uvodu pesme pesnik čitaoca odmah uvlači u magični svet prirode, koristeći jednostavne, ali slikovite opise. Svaki stih prikazuje različite aspekte prirode – od potoka i cveća, do polja i reke Dunav. Ovi prizori stvaraju bogatu i raznoliku sliku sveta oko nas, naglašavaju njegovu lepotu i sklad. Kroz stihove se oseća sreća i uživanje u svemu što priroda nudi, u čemu se ogleda bezbrižnost detinjstva i radosno otkrivanje sveta.
Jedna od specifičnosti ove pesme je njena jednostavnost, koja je prilagođena mlađoj publici. Jezik je lak i razumljiv, a pesnik koristi zvučne figure koje doprinose muzikalnosti stihova. Ova muzikalnost čini pesmu privlačnom za recitovanje, a istovremeno pomaže deci da lakše zapamte i nauče tekst. Zmaj koristi ritmičke obrasce koji se lako pamte, što dodatno pojačava uživanje u čitanju ili pevanju pesme.
U pesmi se takođe može primetiti kontrast između različitih prirodnih elemenata. Na primer, rečenice poput „Ima potok, ima cveta, ima polja“ stvaraju sliku o raznolikosti i bogatstvu prirodnog sveta. Ovi kontrasti ne samo da obogaćuju pesmu, već i pozivaju čitaoca da razmisli o povezanosti svih ovih elemenata. Na taj način pesma služi ne samo kao opis prirode, već i kao podsticaj za razmišljanje o njenoj važnosti.
Osim što oslikava lepotu prirode, pesma naglašava i prijateljstvo i zajedništvo. Stih „Slušam njega i drugara“ ističe važnost prijateljstva. Ova ideja zajedničkog uživanja u lepoti prirode daje dodatnu dimenziju pesmi, čineći je ne samo proslavom sveta oko nas, već i vrednosti koje su važne u životu svakog deteta.
Zbirka „Đulići“, koja obuhvata ovu pesmu, poznata je po jednostavnim, ali dubokim porukama o ljubavi, prijateljstvu i radosti. Zmajeve pesme često sadrže moralne pouke, a Ala je lep ovaj svet nije izuzetak. Igrom reči i slike pesnik podseća decu da cene lepotu prirode i da je istražuju sa radošću i radoznalošću.
Na kraju, pesma „Ala je lep ovaj svet“ je više od dečje pesme; to je slavlje života i svega što nas okružuje. Svojim jednostavnim, ali moćnim porukama, Zmaj inspiriše mlade čitaoce da razviju ljubav prema prirodi i prijateljstvu, podstičući ih da vide lepotu u svakodnevnim stvarima. Ova pesma ostaje trajna vrednost u srpskoj književnosti, koja se prenosi s kolena na koleno, podsećajući sve nas na čari detinjstva i radost života.
Književni elementi
Književni rod: lirika
Književna vrsta: dečja pesma ili lirska pesma za decu
Tema: proslava lepote prirode. Pesnik ističe radost i divljenje prema svetu oko nas, posebno prirodnim elementima. Primer: „Ala je lep ovaj svet“ jasno naglašava ovaj osećaj.
Forma: pesma se sastoji od jedne strofe sa 16 stihova. Primer: Prvi stih „Ala je lep / ovaj svet“ odmah uvodi čitatelja u temu.
Stilske figure:
- metafora: „Tamo Dunav, / Zlata pun“ – ovaj stih dočarava sliku sunčevih zraka koji se odbijaju na površini reke, dajući joj zlatni sjaj.
- metafora: „Slavuj pesmom / Ljulja lug“ – ovde pesnik povezuje zvukove prirode s pokretom, dočaravajući živopisnu sliku mirne i harmonijske prirode.
- ritam: brz i energičan ritam, stvara se osećaj pokreta i radosti, na primer, smenjivanje stihova poput „Onde potok, / Ovde cvet“ doprinosi dinamičnosti.
- vizuelne slike: „Eno sunce“ i „Tamo njiva“
- ton: vedar i optimističan. Osećaj radosti u stihu „Ja ga slušam / I moj drug“ dodatno pojačava ovaj ton.
Analiza pesme, citati
Ala je lep ovaj svet je lirska pesma koja se može svrstati u ljubavne pesme, ali ne na klasičan način. U ovoj pesmi ljubav nije usmerena ka određenoj ličnosti, već obuhvata ceo svet i život u njemu. Pesma je pisana veoma veselim tonom, a njeni stihovi su kratki i slikoviti, oslanjaju se na prikaz lepote prirode.
Kratki stihovi, koji se naizmenično sastoje od 4 i 3 sloga, imaju značajan uticaj na ritam pesme. Ovaj ritam je brz i energičan, podseća na radosno skakanje po livadi, što je slika koja nastaje dok čitamo, iako nije doslovna ilustracija pesnikove namere. Čitalačka mašta „poskakuje“ kroz zamišljenu livadu, zahvaljujući pesnikovoj veštoj upotrebi reči koje ukazuju na prostornu udaljenost, poput „ovde“, „onde“, „tamo“, „eno“ i „evo“. Uz svaku od ovih reči pesnik asocira motive iz prirode: potok, cvet, polje, sunce, hladovina, trava…
Čitajući pesmu, lirski subjekt možemo da zamislimo kao dete koje prvi put, oduševljeno istražuje livadu – skačući sa jednog prirodnog elementa na drugi i želeći da sve to pokaže svom roditelju.
Pored sažetosti stihova, većina se sastoji od samo dve reči. Jedini redovi koji sadrže više od dve reči su prvi stih: „Ala je lep“ i poslednja dva:
„Ja ga slušam
I moj drug.“
Ova jednostavnost dodatno pojačava neposrednost i iskrenost osećaja izraženih u pesmi.
Pesma je veoma kratka i sastoji se od jedne strofe sa 16 stihova. Ona započinje stihom koji je identičan naslovu:
„Ala je lep
ovaj svet.“
Posle toga pesnik počinje da nabraja šta posmatra u prirodi:
„Onde potok,
Ovde cvet;
Tamo njiva,
Ovde sad,
Eno sunce,
Evo hlad!“
U poslednja dva pomenuta stiha postoji kontrast; pesnik prvo pominje sunce pa hlad. Oba su predstavljena kao prelepi motivi, svaki sa svojom vrednošću, a istovremeno ukazuju na to da jedno bez drugog ne može. Ova ravnoteža između svetlosti i tame dodatno obogaćuje doživljaj prirode.
U sledećim stihovima srećemo i stilske figure, posebno metaforu:
„Tamo Dunav,
Zlata pun.“
Ova metafora prikazuje Dunav kao reku čija površina reflektuje sunčeve zrake, stvarajući tako sliku koja dodatno osvetljava sunčan dan. Ova „zlatna“ slika reke doprinosi ukupnom osećaju lepote i sklada u pesmi.
Pored ove metafore, postoji još jedna:
„Slavuj pesmom
Ljulja lug.“
Ovom jednostavnom, ali snažnom metaforom, pesnik ne dočarava samo vizuelne aspekte prirode, već i zvučno okruženje. Zvučna slika reke Dunav i njenog žuborenja postaje potpunija kroz pesmu slavuja.
Ljuljanje balvana takođe može da simbolizuje smirenost, oslikavajući mir i tišinu koji se mogu doživeti samo u netaknutoj, prelepoj prirodi, daleko od vreve civilizacije. Ovaj element mira dodatno naglašava vrednost prirode kao utočišta i mesta gde se može doživeti istinska lepota sveta.
Treba napomenuti da su ove dve metafore jedine stilske figure u celoj pesmi, što dodatno doprinosi njenoj jednostavnosti. Tema pesme je lepote prirode, a to pesnik postiže jednostavnim, ali veoma slikovitim prikazima.
Pored forme, pesma podseća na brojalicu, što je još jedan razlog zašto je namenjena deci. Njegova lakoća i ritmičnost omogućavaju najmlađima da je brzo shvate i lako zapamte. Ova karakteristika čini pesmu idealnom za recitovanje, dajući deci priliku da uživaju u svetu prirode kroz reči koje su jednostavne, ali duboko inspirativne.
Beleške o piscu
Jovan Jovanović Zmaj jedan je od najvećih pesnika srpske književnosti. Poznat je kao jedan od najvećih lirskih romantičara, a mnogi ga poznaju i kao jednog od najboljih pesnika dečije poezije. Zmaj je rođen 06. decembra 1833. godine u Novom Sadu. Tu je završio osnovnu školu i niže razrede gimnazije. Više razrede pohađao je u Halašu i Požunu.
Po završetku studija, Zmaj je upisao studije prava u Pešti, koje je nastavio u Pragu, a diplomirao u Beču.
Posle studija, Zmaj se vratio u Novi Sad. Tu se zaposlio kao gradski činovnik. Već tada je počeo da piše pesme i tako oko sebe okupljao verne čitaoce. Krajem dvadesetih dao je otkaz da bi pokrenuo sopstveni časopis Javor.
Sa 28 godina upoznaje tada sedamnaestogodišnju Ružu Ličanin. Među njima je planula ljubav, pa su se njih dvoje vrlo brzo venčali i dobili prvo dete, sina Mirka. U to vreme Zmaj počinje da piše ljubavne pesme koje će kasnije objediniti u ciklus „Zmajevi“, svoju najpoznatiju i najlepšu zbirku (ljubavnih) pesama. Inspiracija za te pesme bila je njegova skladna porodična sreća i ljubav prema ženi i deci.
Prva pesma koju je Zmaj objavio bila je „Prolećno jutro“, objavljena 1849. godine u Letopisu Matice srpske. I ta prva pesma odisala je toplinom koja bi bila svojstvena i njegovoj drugoj poeziji. Čak i kada je pevao o narodnim, rodoljubivim temama, njegove pesme nikada nisu bile hladne ili preoštre. Njegove rodoljubive pesme su snažne i značajne, nisu samo prazan poziv na ustanak ili tupo veličanje otadžbine i naroda.
1863. godine porodica se preselila u Peštu, gde je Zmaj radio kao nadzornik Tekelijanuma. Zatim je upisao medicinski fakultet. Dok je studirao, Zmaj je pokrenuo šaljive novine Zmaj, koje su ovom pesniku dale nadimak po kojem je i danas najpoznatiji. Zmaj je satirično čitanje datuma 3. maj – datuma održavanja Majske skupštine, tokom koje su Srbi u Sremskim Karlovcima dobili autonomiju, ali njome nisu bili zadovoljni.
Nakon što je postao doktor medicine, Zmaj se sa porodicom vratio u Novi Sad i tamo otvorio lekarsku ordinaciju. U Pančevu je pokrenuo još jedan list Žiža. Za sve to vreme Zmaj i Ruža su dobili još troje dece, ali nijedno od njih nije preživelo detinjstvo. Početkom 70.-ih godina 19. veka umrlo je Zmajevo troje dece, među kojima je bio i najstariji sin. Ubrzo mu je umrla supruga Ruža i tako ostavila Zmaja samog sa najmlađom ćerkom. Zmaj je potom usvojio još dve devojčice.
Tada je počeo da piše svoj tužni, elegični ciklus pesama „Đulići uveoci„, u kojima je iskazao sav bol zbog gubitka žene i dece. Ali nesreća se nastavila – vremenom mu je umrla i najmlađa ćerka, a par godina pre Zmajeve smrti umrle su i dve ćerke koje je usvojio. Za sve ovo vreme Zmaj se više nije oženio niti imao dece. U žalosti za svim ovim gubicima pisao je pesme za decu, koje se danas smatraju najlepšim u srpskoj književnosti.
1882. godine izašla je njegova velika zbirka pesama „Pevanija“, a zatim „Druga Pevanija“. 1890. godine Zmaj je živeo u Beogradu i tamo radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu. Na tom poslu je bio do 1898. godine.
Uz Njegoša, Jovan Jovanović Zmaj važi za jednog od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma, a pored Đure Jakšića, za drugog najvećeg liričara srpskog romantizma. Romantične ideje koje je u srpskoj književnosti započeo Branko Radičević nastavio je u poeziji Jovan Jovanović Zmaj, stvorivši jednu od najlepših i najmoćnijih pesama romantizma.
Jovan Jovanović Zmaj je umro 14. juna 1904. godine u Sremskoj Kamenici.
Autor: M.Z.
Ostavite odgovor